Ćiro, hvala za trenutak nade, ali sada idi

Komentar: Nermin Mahmutović
([email protected])

Uoči jedne od posljednjih utakmica u dresu Prištine hotelom se pročulo da Vokri, iz nekog razloga, nije “dobre glave”. Strah od nešto lošijeg izdanja najboljeg igrača uvukla se u “kosti” cijele ekipe, a Ćiro je nonšalantno, šanerski, odmahnuo rukom poručujući svima da će on to “srediti”.

Osvrčući se oko sebe, ugledao je umjetničku sliku na zidu. Prišao joj je, skinuo je, zamotao u obični bijeli papir i uputio se u Vokrijevu hotelsku sobu.

Nesretni Fadilj nije ni otvorio vrata, a Ćiro je zavapio: “Sine moj, ti si naša zvijezda, naša nada. Evo, uprava kluba ti je odlučila pokloniti sliku kako bi pokazala koliko ti je zahvalna zbog svega šta si učinio za Prištinu.“

Ne treba posebno naglašavati da je Vokri tog dana “letio” po terenu, baš kao ni činjenicu da to nije bio prvi primjer manipulacija ovog travničkog mangupa, koji je tokom karijere varao, lagao i mijenjao priču kada god bi procijenio da je to potrebno zbog “višeg” cilja.

Na stranu igrači i taktika, najveća snaga Miroslava Ćire Blaževića kroz decenije bila je motivacija, uvijek i iznova obnavljana slatkorječivom pričom, stvaranjem kulta ličnosti i podgrijavanjem dobre atmosfere u ekipi.

Kada su “stručnjaci za neizvijesnost” NSBiH sredinom prošle godine u jednom trenutku došli “pred zid”, shvatajući da je nezadovoljstvo javnosti njihovim (ne) radom dostiglo kulminaciju, sjetili su se Ćire manipulatora.

Bio im je potreban kao “suho zlato”, kako bi se bar donekle amortizirao bijes javnosti, baš kao što su oni trebali njemu, usamljenom i nezaposlenom, s karijerom koja je bila na samom zalasku.

Ljubav iz koristi

Rodila se “ljubav iz koristi”, a Ćiro je u prvim mjesecima svoje bh. odiseje uživao. Opet je imao naslovnice, pažnju i poštovanje javnosti. Druga je stvar da li je svojim (ne) djelima iz prošlosti to i zaslužio.

Međutim, kada je došao nesretni baraž, a BiH nije uspjela osigurati prolazak ni na “ho-ruk”, došlo je do “pucanja po šavovima”, kako u međusobnoj komunikaciji između selektora i pojedinih igrača tako i Ćire Blaževića s članovima kriminalne organizacije, koja još uvijek nosi naziv – NSBiH.

Optužbe su pljuštale na sve strane. Pojedinim članovima Predsjedništva i Izvršnog odbora NSBiH u početku je odgovarala ta buka, koja im je omogućavala da idalje ostanu u drugom planu, da bi povoljnu situaciju za njih zakomplicirao sam Blažević izjavom da je “srpski lobi kriv za neodlazak BiH na SP”.
Ljubitelji teorije zavjere utvrdit će da tu ima nečeg, međutim, Ćiro, kojeg je u ovom slučaju opet “prenijelo”, to nije smio reći, s pozicije koju obavlja i bez ijednog dokaza da to opet nisu njegove gluposti.

Da skratim priču, zbog ove i još poneke gluposti Ćiro je ostao bez jednoglasne podrške kako Predsjedništva tako i Izvršnog odbora, te navijača.

U novonastaloj situaciji Ćiro se nije snašao, vjerovatno proklinjući dan, odlučio se uhvatiti ukoštac s “crnim vragom”.

Kako autoritet, popularnost i motivacija ekipe, samim tim i rezultati, zavise upravo od te dobre atmosfere, te uzimajući u obzir da mu Misimović nije i vjerovatno nikad neće oprostiti teške riječi koje je izgovorio, Ćiro je shvatio da je vrijeme za polazak, bez ozbira što bi vjerovatno skupio dovoljno glasova za ostanak.

Milionska ponuda Shanghai Shenhua došla je u pravo vrijeme, tako da je, bez obzira na želje pojedinih članova Izvršnog odbora NSBiH, Miroslav Ćiro Blažević srcem i dušom već u Kini. Nije poznato da li je ugovorom, koji nikad i niko nije vidio, definirano pitanje prijevremenog raskida ugovora.

Ukoliko nije, neka se definira, Ćiri svakako više nije mjesto ovdje. Hvala mu za trenutak nade, ali naš problem, NSBiH, sami moramo riješiti.