Đekanović otvorio ozbiljnu temu za bh. fudbal, a onda se javio bivši trener Željezničara

Nakon osam odigranih kola WWin lige Bosne i Hercegovine vrijeme je da se analiziraju neke stvari.

Ono što nam posebno upada u oči jeste činjenica da od deset klubova u elitnom rangu bh. fudbala samo tri vode bosanskohercegovački treneri (Borac, Čelik, BSK).

Preostalih sedam klupa pripada stručnjacima iz Slovenije, Srbije, Hrvatske i Španije. Naravno, nema ništa sporno u tome da klub angažuje stranog trenera. Rezultati, znanje i kvalitet trebali bi biti osnovni kriteriji. Ipak, teško je ne postaviti pitanje: gdje su u svemu tome domaći treneri?

Upravo to pitanje postavio je bosanskohercegovački trener Nebojša Đekanović, koji se oglasio na društvenim mrežama.

Nije Đekanović štedio riječi i otvorio je temu o kojoj se u budućnosti mora raspravljati.

"Ne mogu da razumijem jednu stvar. Zašto ulažemo godine u edukaciju, usavršavanje, sticanje licenci i trenersko znanje, ako ćemo na kraju biti primorani da posao tražimo u drugim državama?

Zašto domaći treneri, koji poznaju naš fudbal, naš mentalitet i našu ligu, nemaju ravnopravnu priliku? Da li je zaista lakše dobiti posao u drugoj državi nego u vlastitoj zemlji?

Domaći treneri ne traže privilegije. Traže priliku, povjerenje i pošten odnos. Ako nećemo razvijati i afirmisati vlastite trenere, ko će razvijati naš fudbal? Fudbal se ne razvija samo dovođenjem igrača. Razvija se i ulaganjem u domaće trenere", napisao je Đekanović.

Na njegovu objavu je reagovao i bivši trener Željezničara Nermin Bašić koji je podijelio i svoje neugodno iskustvo iz Slovenije gdje je radio nekoliko godina sa dosta uspjeha.

"Mogao bih knjigu napisati na ovu temu iz ličnog iskustva, ali možda je bolje da ne počinjem, jer kipti iz mene kao iz vulkana. Gdje god odeš u stranu državu, postoji ogroman pritisak da se štite i guraju domaći treneri.

U Sloveniji mi godinu dana nisu htjeli priznati UEFA Pro licencu koju priznaje cijeli fudbalski svijet, samo da bih odustao i vratio se u Bosnu. I gotovo svugdje je ista priča – domaći trener, domaći kadar, domaća šansa.

Samo kod nas, čim kažeš „domaći trener“, odmah se traži šta mu ne valja, šta ne zna i zašto bi neko drugi trebao dobiti priliku. A onda nije dovoljno ni da si domaći – slijedi ono naše: Bošnjak, Srbin, Hrvat, prebrojavanje krvnih zrnaca, ko je čiji i odakle je.

I tako te neznanje, interesi i nedostatak želje da se nešto zaista mijenja polako stjeraju u mišju rupu ili natjeraju da svoju priliku tražiš hiljadama kilometara od kuće ili da se prestanes baviti ovim poslom.

Uglavnom… bolje da ne pišem dalje. Mogao bih stvarno knjigu napisati", riječi su Bašića.

Đekanović je otvorio ozbiljnu temu, javio se i Bašić, no nažalsot njihove objave će se vrlo brzo zaboraviti.