Zemlja koja je upravo nestala s fudbalske mape

Prema pisanju raznih inostranih medija, fudbal u Eritreji ulazi u opasnu fazu, gdje se sve veći broj igrača daje na bijeg.

Problem nije nov jer godinama se govori o “bijegu talenata”, ali sada situacija poprima alarmantne razmjere.

Sljedeći Afrički kup nacija održat će se u Keniji, Tanzaniji i Ugandi 2027. godine. Iako je do događaja još ostalo neko vrijeme, kvalifikacijska kola moraju se održati kako bi se odredili sudionici.

Po prvi put u pet godina, eritrejski fudbaleri pojavili su se na međunarodnoj sceni. Zašto pauza? Životni uslovi u istočnoafričkoj zemlji vrlo su teški, a da ne spominjemo katastrofalni.

Godine 2019. eritrejska reprezentacija do 20 godina otputovala je u Ugandu na gostujuću utakmicu. Međutim, nisu se vratili kući u jednom komadu, jer je nekoliko igrača ostalo u drugoj zemlji, nadajući se da će pobjeći u potrazi za boljim životom.

Bijesan, eritrejski predsjednik Isaias Afwerki zabranio je svim selekcija sudjelovanje u utakmicama u inostranstvo. Posljedično, zemlja je bila prisiljena odustati od svih takmičenja s drugim afričkim timovima.

Svjetlo na kraju tunela pojavilo se 2024. godine. Tada je Eritreja izrazila spremnost i volju za nastupe u kvalifikacijama za PNA i Svjetsko prvenstvo. U ovom slučaju, međutim, završilo se samo na deklaracijama. Ipak, nekoliko mjeseci kasnije, igrači Nigera stigli su u zemlju i odigrali dvije utakmice protiv domaćina. Prva je završila neriješeno bez golova, dok je druga završila pobjedom gostiju od 1:0.

Ono što nije uspjelo 2024., uspjelo je 2026. Dana 25. marta, Eritreja, s igračima koji inače igraju u Australiji, Njemačkoj, Norveškoj i Švedskoj, odigrala je svoju prvu utakmicu u PNA takmičenju. Protivnik im je bio Eswatini, a utakmica se održala u Meknesu u Maroku na neutralnom terenu. Utakmica je završila pobjedom Eritrejaca od 2:0. Dana 31. marta pobijedili su i u gostima, ovaj put 2:1.

Nakon pobjedničkog povratka, selektor Eritreje Hesham Yakan priznao je Reutersu da je sedam igrača nestalo tokom reprezentativnog okupljanja.

"Većina onih koji su pobjegli su rezervni igrači. Ne mislim da još uvijek igraju fudbal", rekao je.

Igrači koji su odlučili tajno napustiti reprezentaciju nedvojbeno su bili motivisani prilikom pronalaska boljih životnih uslova, što je potvrdio eritrejski emigrant George Ghebreslassie, koji vodi neprofitnu organizaciju koja podržava eritrejske izbjeglice.

"To se često događa. To pokazuje situaciju u Eritreji. Mislili smo da će se nešto promijeniti, ali ništa se nije promijenilo. Ljudi su izgubili nadu u vlastitu zemlju", izrazio je mišljenje.

„Ovi igrači su siromašni. To im je bio prvi let. Cilj je pronaći posao i poboljšati svoje prihode“, rekao je anonimni izvor za Reuters.

I vlasti i glasnogovornik reprezentacije odbili su da daju komentar. Međutim, vjerovatno je da bi nakon takvih događaja eritrejska reprezentacija ponovo mogla nestati sa svjetske fudbalske scene godinama koje dolaze.

Eritreja je jedna od najmanje poznatih i najzatvorenijih zemalja na afričkom kontinentu, ali i jedna od najintrigantnijih kada je riječ o politici, društvu i svakodnevnom životu.

Smještena na obali Crvenog mora, Eritreja je stekla nezavisnost od Etiopije 1993. godine nakon dugog i krvavog rata za oslobođenje. Iako je nezavisnost donijela nadu u bolju budućnost, država je ubrzo krenula u potpuno drugačijem smjeru.

Danas je Eritreja poznata po vrlo strogoj unutrašnjoj kontroli, ograničenoj slobodi medija i obaveznom vojnom roku koji, prema mnogim izvještajima, može trajati godinama bez jasnog kraja. Zbog toga veliki broj mladih ljudi napušta zemlju čim dobije priliku.

Ekonomija je slabo razvijena i u velikoj mjeri zatvorena prema svijetu, dok su međunarodne veze ograničene. Upravo ta izolacija dovela je do toga da se Eritreja često naziva “Sjevernom Korejom Afrike”.

I u sportu, posebno fudbalu, situacija nije mnogo bolja. Reprezentacija Eritreje rijetko nastupa u međunarodnim takmičenjima, a domaći fudbal se suočava s nedostatkom infrastrukture, ulaganja i odlaskom igrača u druge zemlje.