Da naša reprezentacija ne predstavlja ništa sveto, kako ljudima u savezu, tako i onima koji se standardno godinama tu ''vrte'' pokazuje još jedan izbor, odnosno imena kandidata za selektora. Kao i svaki put, pa tako i ovaj kada biramo, tražimo najboljeg, pojavljuje se imena ''velikih'' trenera, dok se sa druge strane gura u stranu, naše, domaće.
Slična situacija nam je kao recimo u Africi, gdje se ljudi ne mogu dogovoriti, pa tako uzimaju trenere iz Francuske, Njemačke i ostatka svijeta. I ne bi tu bio problem da mi tražimo velika imena, već stavljamo na stol imena kandidata koji se pojavljuju kao ''grom iz vedra neba".
Tako smo na isteku prošle sedmice saznali za Ljupka Petrovića koji je javnosti ponudio pa skoro istu priču kao i ovaj posljednji koji je otišao. Ćiru smo rehabilitovali nakon što je lutao sa Iranom, Zagrebom, Varteksom, Murom, sa Hajdukom ''pokusao'' osam ljutih kobasica iz Debrecena, ispao iz lige sa Xamaxom, a sada dolazi Ljupko Petrović koji jedva čeka da nas odvede na Evropsko prvenstvo.
Ljupko je u posljednjih deset godina nanizao Al-Ahli, Shanghai, Levski, Beijing Guoan, Crvenu Zvezdu, OFK Beograd pa Croatiju Sesvete. I on kao i Ćiro ima jedan veliki rezultat. Ćiro je bio treći u Francuskoj 1998, Ljupko prvak Evrope sa Zvezdom 1991. To jesu veliki rezultati, iz naše perspektive ogromni, ali od tada do danas je fudbal napredovao ogromnim koracima i napreduje iz dana u dan.
Ali to nije sve, od ovog ponedeljka u opticaju su imena poput Igora Štimca pa čak i Thomasa Häßlera. Štimac je bio nekada veliki igrač, Hajduka, Cadiza, Derby Countya, West Hama, mlade reprezentacije Jugoslavije, odnosno Hrvatske, koja je bila treća u Francuskoj. U karijeri je trenirao u kratkim razdobljima Hajduk, Cibaliju, a danas je trener Zagreba te donedavno je bio predsjednik udruge prvoligaša u Hrvatskoj. Usput je bio menadžer pojedinim igračima, direktor Hajduka, suvlasnik kladionice koja je propala...
U predhodnim slučajevima kod izbora selektora često se gurao i Lothar Matthäus, a sada imamo njegov nekadašnjeg saigrača Thomasa Häßlera. Häßler je igrao za Koln, Juventus, Romu, KSC, Munichen 1860, Salzburg, bio Svjetski prvak 1990, Evropski šest godina kasnije. Dva puta biran za najboljeg fudbalera Njemačke. Trenerska karijera mu je na početku. Do sada je bio pomoćnik u Kölnu, pa Bertiju Vogtsu na klupi Nigerije.
Eto to su nova imena koja se pojavljuju onako ''iznenada'' kao sa nečijeg spiska. Imena koja ne bi niti u jednoj normalnoj državi, savezu pa i reprezentaciji imala priliku pored velikana kao što su naši Barbarez, Bajević, Baždarević, Sušić. Ali u ovoj zemlji je bilo lakše popljuvati domaće, popljuvati Hadžibegića, Sliškovića, Muzurovića, Kodru, Bolića, Salihamidžića, Misimovića, pa i ako se ponovo dogodi, ne treba te biti iznenađeni.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
