Gušo: Osim ima dobar osjećaj, nisam mu zamjerio što me "sklonio" · Intervju

Kada je započeo treći mandat u Želji, Amar Osim odabrao je i Gušu u svoj stručni štab, baš kao što je to učinio i 2009. Njihova veza datira zapravo iz prvog Osimovog mandata, kada je Osim postavio Miroslava Kružika za golmana, nauštrb Guše. Pričalo se da je ovaj tada zamjerio Osimu...

"Ma šta ću mu zamjeriti, on je takav trener, ima izuzetan sjećaj, njuh i kada nešto odluči toga se drži. Mene je sklonio, ali sam ja poslije toga otišao u Spartak Moskvu, igrao Ligu prvaka..."

Dobro, osim njuha, kako bi opisao Osima kao trenera još?

"Od ostalih trenera u BiH izdvaja se tim svojim autoritetom, nastranu što o fudbalu sve zna. To je itekako neophodno, da vladaš situcijom, grupom igrača. Zato je najtrofejniji. I ove pripreme što sada vlada slika da su najteže koje su igrači imali, to mislim da je većina njegovih priprema takva bila. Kada se radi, radi se, a pripreme su te gdje praviš podlogu za ono što te očekuje tokom sezone. Osim je također vrlo studiozan, zna šta igraču treba, a zna i o ostalim ekipama sve, prati, snima..."

On kaže da nije puno igrača gledao direktno, pa vidio i tražio hoću tog i tog. Višću je gledao, Selimovića...

"Višća kada je došao igrali smo protiv Župče tamo tokom sedmice. Trener Memić i ja vodili smo ekipu i tada je Višća odigrao za nas prvi meč. I stvarno vidiš na momku da je vrhunski potencijal. On nas onda pita kakav je, šta je. Kažemo mu i onda je prošlo još dva-tri treninga da ga je on gledao i primjetio šta ima, šta mu fali. Višća je jedan pozitivan primjer igrača koji je napravio sjajnu karijeru, a da je igrao kod nas. Nije lako biti ponajbolji igrač lige u državi koja ima 80 miliona stanovnika i gdje igra toliko stranaca. Godinama je Višća konstantan pa i u dresu reprezentacije je treći-četvrti naš igrač."

Spomenuo si pripreme. Koje su ti ovo u životu, znaš li? 

"Ma i ne znam broj, imao sam ih kao igrač bezbroj, od 1996. do prije nekoliko godina, kada sam se vratio iz "penzije". Kao trener sam imao isto mnogo. Najteži je to dio i za trenere i za igrače, niko ne voli pripreme, odsutan si od kuće, režim je strog. Ali ponavljam ove mi nisu teže nego neke prethodne."

Spomenuo si penziju. Iako se smatralo da niste baš najbolji, Osim te vratio 2009. za trenera golmana, a onda si uskočio u jednom renutku i stao na gol.

"Tako se poklopilo. Ja nisam slutio da bih mogao tada postati trener golmana. Zaposlio sam se u školu fudbala, a onda me je zovnuo i pričali smo da budem trener golmana u prvom timu. I onda u jednom trenutku, drugi golman Gvozdić se povrijedio, a Karić je dobio dvije utakmice suspenzije. Šta ćemo, kako ćemo, stanem na gol, prvo protiv Leotara u Kupu, a onda i protiv Borca u Banjoj Luci kada je prekinuta utakmica. I onda je Amar predosjetio nešto i pitao da nastavim braniti. Trenirajući s golmanima bio sam spreman i ostao sam na golu. Neki smatraju da je ta odluka potaknula seriju koju smo imali. Čini mi se da dvadesetak utakmica Željo nije primio gol, uključujući i Kup utakmice. Uzeli smo duplu krunu..."

Smatra se da si više pomogao svojim prisustvom na golu, nego odbranama. Zadnji red je postao sigurniji.

"Čujte, nije Karić uopće bio loš golman, ali vjerovatno su igrači osjećali veći autoritet kod mene, ne samo na defanzivce, već i na veznjake, napadače. On možda nije bio u tom trenutku neko s autoritetom. Tako se poklopilo, učvrstili smo se mojim dolaskom na gol."

U Želji si od 1996. od prvog derbija na Grbavici poslije rata...

"Branio sam ja i 1994. Tad sam imao prvi derbi, pa smo i 1995. izgubili 5:0 na Koševu, bila je onda i jedna utakmica Kupa, prije tog derbija "reintegracije"..."

Dobro, vjerujem da ti je drag taj derbi na Grbavici, ali ipak nije teško pretpostaviti koji ti je najdraži.

"Pitaju to uvijek, i baš bi besmisleno bilo reći da mi je neki draži od onog iz 1998. Svi taj zovu Zubandanom, a malo ko zaboravlja da smo Jasmin Hurić i ja tada dobili najveće ocjene na utakmici. Ja sam branio što sam mogao, a što nisam skidao je Hurić, to je bilo nevjerovatno. Zubanović je riješio utakmicu i svaka čast, ali zaboravljaju ljudi da su njegove zasluge možda značajnije bile utakmicu ranije, isto smo dobili Zrinjski u zadnjim minutama. Baka je tada igrao, bili so bolji ali jedva dobili. Šta se desilo u toj utakmici protiv Sarajeva pa smo podbacili ne znam. Straha nismo imali, izašli smo rasterećeni iako znaš da jedna utakmica rješava sve. Bili smo 12. u jednom momentu u Prvenstvu, odigrali sjajno proljeće, ali niko nije očekivao da ćemo doći do te utakmice. Nedostajao je naravno i Đelo Muharemović da stane malo na loptu, on nam je u tom momentu bio najbolji igrač, ali eto desilo se tako i ostat će upamćeno za sva vremena."

Je li gol koji ti je poslije zabio Džemo Smječanin "najgori"?

"Mao ljudi zna pozadinu tog gola, priču koja je prethodila. Naime bio je oko FIS-a jedan Žiško, ne znam je li još živ, i Džemo se nekad "motao" oko FIS-a i pred derbi ga je Žiško pitao da li zna da izlijećem pri šutevima pet-šest metara. Džemo je to ukapirao i na utakmici kada je došao u poziciju da šutira, dosjetio se šta mu je ovaj rekao i opalio je taj lob. Ja sam bio na dobro izletio i lopta me preletjela. Imao je dakle Džemo u tom trenutku u glavi to što mu je pričao. A nije, ne znam, primio sam još golova koji su se teško mogli braniti. Exteberia mi je zabio golčinu, pa Gerard na istoj utakmici, kada smo na Koševu igrali protiv Španije. Tu utakmicu smo zaista odigrali ekstra kvalitetno, Salihamidžić je probijao po desnoj strani. Imali smo ekstra ekipu, ali tako ti se podrepi, da baš u toj utakmici padnu takva dva gola. Ne bi ih mogla odbaniti tri golmana."

Imao si zapaženu rolu u reprezentaciji, koja ti je utakmica najdraža iz tog reprezentativnog perioda? Zanimljiva je bila ona u Norveškoj kada su ti zavijali glavu.

"To je bila zaista luda utakmica, ali dobili smo je baš na naš karakterističan način, jer niko pod milim Bogom nije vjerovao da možemo dobiti. Tada smo mi po običaju najbolji. Bili su tada oni potpisi reprezentativaca, nisu mnogi željeli igrati, čuvei onaj bojkot. Fuko Muzurović je došao da gleda utakmicu Rijeke i Pandura gdje sam tada branio, ali je došao da gleda nekoga iz Rijeke. Ja sam dobro branio i pitao me je da li bi se odazvao. Tada smo bili Jakupović, čini mi se Alaim i ja. I kako Jakupović nije mogao dobiti papire da brani jer je nastupao za Švicarsku, tako sam ja stao na gol. Imali smo i tada ekstra dobru ekipu, dobili smo i Turku, bio je neki zamajac, ali smo nesretno izgubili od Mađarske tamo i onda smo izgubili šansu da se plasiramo. U Ekipi bili Misimović, Muslimović, počeo igrati Džeko i Ibišević, pa onda Rahimić, Zeba je igrao, Čustović... Stvarno dobra ekipa kada pogledaš iz ove perspektive."

To je bilo poslije. Ranije si nekad debitirao.

"Debi mi je bio kod Faruka Hadžibegića, na Ibrox parku, protiv Škotske. Te se utakmice najbolje sjećam po frenetičnoj atmosferi i što je Sergej Barbarez igrao libera. Stojiš na golu a 50.000 navijaju uglas. Nisam imao međutim straha jer sam prethodno bio u Turskoj gdje sam bio navikao na pune stadione i ludu atmosferu. Izgubili smo bezveze tada."

I u reprezentaciji si kasnije imao ulogu trenera golmana. Kako je bilo sarađivati s Mešom Baždarevićem? Ko te od igrača tada impresionirao?

"Pa većinu tih igrača znao sam dok sam igrao. Oni su tad nekad počinjali. Džeku, Ibiševića... MIralem Pjanić je majstor ali ga kod nas ne doživljavaju tako, kažu ne daje za reprezentaciju kao kad igra za klub. Dok sam ja bio tu mogu garantirati da su svi igrači radili maksimalno i svi daju sve od sebe. Problem je nekada što nemaš vremana za uigravanje. Lakše je igrati u klubu kad si svaki dan u pogonu, znaš svakog suigrača u dušu. Kako može biti da neko ko je igrao u Lionu, Romi i sada u Juventusu nije dobar igrač. On je još relativno lad igrač koji će se još razvijati. Može biti mnogo bolji. A što se Međe tiče radio je studiozno savjesno, ali eto imali smo tu nesreću da ne ostvarimo plasman na Euro."

Šta se stvarno desilo protiv Kipra?

"Da je nešto bilo, pa hajde. Nego ništa, zato je svima neejasno šta se ustvari desilo u tom drugom poluvremenu. Jesmo li se uljuljkali. Primaš tri gola bezveze i niko ne vjeruje šta se dešava. Pokušao je selektor nešto izmjenama ali kola se jednostavno nisu mogla zaustaviti kada su krenula nizbrdo. Međutim, po meni to nije bio ključni razlog zašto smo ispustili Euro."

Šta je bio ključni razlog?

"Pa onaj remi protiv Grčke. To je bilo tragično baš. Imaš ljude u šaci, trebaš dobti pet razlike i primiš glup gol u zadnjoj minuti. Tada smo Grke nadigrali u svim segmentima, bila je to najbolja utakmica u tim kvaifikacijama, ali eto opet nesreća..."