Vahid Halilhodžić u svojim nogama ima puno velikih utakmica. I kao igrač i kao trener, ali će sutra po prvi put u karijeri voditi jednu selekciju u susretu protiv ''svojih'', protiv reprezentacije BiH.
Emocije su sigurno prisutne, ali pardona neće biti, iako se radi o prijateljskoj utakmici. Jednostavno, Vaha' je takav. Takav je bio i kao igrač, kasnije i kao trener.
Svoju igračku karijeru je Vahid počeo graditi relativno kasno sa nekih 14 godina, kada je došao u Mostar da upiše elektrotehničku školu jer je želja njegove majke bila da postane inžinjer. U Veležu je prvo odradio svoje u omladinskom pogonu, a onda je odradio i posudbu u ekipi Neretve iz Metkovića.
Potom je uslijedilo deset velikih godina u Veležu, Vaha se naigrao utakmica, nazabijao golova. Već 1978. godine je proglašen najboljim igračem Evropskog prvenstva za igrače do 21 godine, iako je bio stariji. Te godine je Jugoslavija pobjedila Španiju, kasnije izbacila Mađarsku, Englesku, a u finalu pobjedila Istočnu Njemačku. Vahid je u dvije utakmice finala postigao četiri gola. U Halleu jedan, u Mostaru u revanšu tri. Naravno da je bio najbolji strijelac.
Sa Veležom nije bio prvak, ali je osvojio Kup Jugoslavije 1981. godine. Njegova su bila dva u oproštajnoj utakmici od dresa Veleža. Iz Veleža je otišao u Francusku, a prva destinacija je bio Nantes.
I tamo je nastavio ono što je najbolje radio u Veležu. Kao pravi centarfor postizati golove. Dva puta je bio najbolji strijelac lige, bio je prvak sa Nantesom. Ukupno je za Kanarince odigrao 163 utakmice, postigavši 92 gola.
Međutim odlučio je da se nakon pet godina vrati u Mostar s obzirom da mu je otac bio tada bolestan. Nantes nije mogao ispuniti uslove, ali PSG i predsjednik Borelli jesu. Vahid je obukao dres PSG, ali je opet nakon svega 14 utakmica odlučio prekinuti karijeru. Razlog je ovaj put bila smrt majke za koju je bio jako vezan.
Iako je napravio puno igrajući u Veležu, Nantesu i omladinskim selekcija, u dresu reprezentacije se nije previše naigrao, upisao je tek 26 nastupa.
Danas voli reći kroz kiseli podsmijeh kako je njegovo prezime bilo preveliko za semafore na stadionima u Beogradu. Do rata, Vahid se bavio privatnim biznisom, ali je ostao i uz Velež gdje je obavljao uloge direktora i sportskog direktora.
Nako rata Vahid je u Francuskoj počeo graditi karijeru, a prve velike rezultate napravio je u Maroku sa Raja Casablanca ekipom. Sa ovom ekipom je bio prvak Maroka, ali i prvak Afrike. Nastavio je sa malim Lilleom koji je ušao u Ligu prvaka, Vodio je i Rennes, sa PSG-om je uzeo Kup, nakon čega je trenirao Trabzonspor, Al Ittihad, Obalu Slonovače je odveo na Svjetsko prvenstvo, sa Dinamom je uzeo još dva trofeja, rastao se nakon svađe sa nedodirljivim Mamićem.
Sada je u Alžiru, vodi reprezentaciju koja je izborila AKN, što je Vahid i obećao prilikom potpisivanja ugovora. Današnja utakmica protiv BiH definitivno je prvaka sa jednom evropskom selekcijom od dolaska Halilhodžića. Protiv selekcije koja je dobrim dijelom zahvaljujući upravo Vahidu stigla u Alžir.
A trebao je igrati protiv Brazila.Ali očito da je Vaha ''kupio'' i Alžirce, na sebi stvojstven način, radom, žestokim radom i rezultatima.baš onako kako je gradio svoju karijeru, igračku i trenersku...
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
