Hamšik prijetnja broj 1

Skor od samo jedne pobjede i to nad Afrikancima uz remi na Grbavici sa azijskom selekcijom i dva poraza mogao bi se popraviti nakon duela sa Slovačkom. To svako neće biti lako jer naš sljedeći rival je igrao u osmini finala prošlog Mundijala i ima nekoliko vrhunskih igrača, ali i oni su već imali svoje bisere u kvalifikacijama za EP 2012. Ko su Slovaci i šta nas to očekuje u srijedu u Bratislavi, glavnom gradu te države?

Slovačka je prvu u međunarodnu utakmicu odigrala još 1939. protiv selekcije Trećeg Rajha uz pobjedu od 2:0, a poslije Drugog svjetskog rata su naravno bili u zajednici sa Češkom i sve do 1994. su igrači iz te zemlje igrali za ČSSR i to sa velikim uspjehom (svjetski vicešampioni 1962. i evropski prvaci 1976).
Najviše utakmica za ČSSR odigrali su Marijan Masni (75 od 1974. do 1982),Karol Dobijaš (67 od 1967-1980) i Jan Popluhar 62 (1958-1967), a trag su ostavili i Geg, Jurkemik, Hovanec, Kozak, Barmoš. Najviše golova za ČSSR, a da je Slovak postigao je Adolf Šerer (od 1958. do 1964) i to 22 na 36 mečeva dok je Masni bio strijelac 18 puta, a Adamec 14.

Najpoznatiji slovački klub je Slovan iz Bratislave koji je je 1969. pobijedio Barcelonu u finalu KPK i 8 puta je bio šampion ČSSR, a 1976. na finalnom turniru EP u Beogradu i Zagrebu oni su davali čak sedam igrača u pobjedničkoj postavi.

Važnu ulogu kad su timovi u pitanju, u ČSSR ligi imali su i Inter iz Bratislave (od 2009. je fuzionisan sa Senecom i originalni klub je u 5. ligi)), Dukla Banjska Bistrica, Spartak Trnava, Lokomotiva  Košice i i MFK Košice  koji su se proslavili kad su u sezoni 97/98 postali prvi slovački tim u Ligi prvaka, a taj podvig su ponovili Petržalka i ove sezone Žilina za koju igra Admir Vladavić. Slovan i Žilina su u samostalnoj Slovačkoj osvojili najviše titula i to po 5, dok su u Kupu najuspešniji Slovan sa 4 i Inter sa 3 trijumfa.

Prva reprezentativna utakmica poslije odvajanja od Čeha odigrana je 2. februara 1994. protiv UAE u Abu Dhabiju uz pobjedu od 1:0, a selektor je bio Jozef Vengloš koji je tako postao prvi od osam trenera koji su do sad trenirali ovu selekciju (ne računajući period od 1939. do 1944).

U aprilu 1994. su Slovaci u Bratislavi izgubili od Hrvatske sa 4:1, a kvalifikacioni debi su imali u  borbi za EP 1996. kad su bili treći uza Rumunije i Francuske, a ispred Poljske, Izraela i Azerbejdžana. Već u tom periodu pojavili su se neki vrlo zanimljivi igrači kao Dubovski, Jančula, Titel, Timko, Tomašek, Varga, Šilard Nemet i još uvijek aktivni Karhan, ali Slovaci nikako nisu mogli da se izbore za veliko takmičenje.

U kvalifikacijama za SP 1998. bili su četvrti u grupi iako su startovali sa četiri pobjede od kojih je jedna bila protiv Češke što ih je lansiralo na 17. mjesto FIFA rang liste što nisu nikad nadmašili (sad su trenutno 20). Ali, u tim kvalifikacijama su poslije dobrog starta u preostalim mečevima još po jednom remizirali i pobjedili uz četiri poraza pa su na SP otišli SR Jugoslavija i Španija.

Slovake je 2000. zadesila i velika tragedija kad je u saobraćajnoj nesreći poginuo Petar Dubovski, jedan od najboljih napadača koje je imao slovački fudbal. On je još 1993. kad je imao samo 21. godinu iz Slovana prešao u Real iz Madrida, ali se na žalost nije adaptirao i u dvije godine je odigrao samo 31 meč uz 2 gola. Potom je prešao u Ovijedo koji je tad bio vrlo solidan i tu ga je zadesila smrt u 28. godini. Dubovski je do danas peti strijelac u istoriji slovačke selekcije sa 12 golova (op.a. jedan od najboljih igrača koje sam vidio u životu), a ispred njega su Robert Vitek 23, Šilard Nemet 22, Marek Mintal 14 i Miroslav Karhan 13.

Karhan je odigrao najviše utakmica i to 100, zatim Vitek 75, Nemet 59, Varga 55, Tomašek 52, pa još uvijek aktivni Radoslav Zabavnik 51,  Peter Škrtel 43, Filip Hološko 40. Najubjedljivije pobjede ostvarli su protiv Lihtenštajna (2004) i dva puta San Marina (2007. i 2009), sa po 7:0, a najteži poraz nanijela im je Argentina u Mendozi 1996. kad je bilo čak 6:0 za Gaučose.

Poslije prva dva ciklusa u kojima su selektori bili Vengloš (2 godine) i Jozef Jankeh (3) samo je kraće vrijeme tim vodio Dušan Radolski, a onda ni Jozef Adamec (1999-2001) i Ladislav Jurkemik (2002-2003) ništa ne uspijevaju da naprave. Konačno se prilika ukazala u kvalifikacijama za SP 2006. kad je selektor bio Dušan Galis.

Slovaci u grupi sa Portugalom, Rusijom, Estonijom, Letonijom, Lihtenštajnom i Luksemburgom sa 23 boda osvajaju drugo mjesto i prvi put ulaze u baraž. Tu je Španija bila prejaka i sa 5:1 u Madridu i 1:1 u Bratislavi odlazi na Mundijal. Od Galisa kormilo preuzima  Jan Kocijan koji u 17 utakmica bilježi samo tri pobjede i selekcija ne odlazi na EP 2008. poslije čega Savez pravi najbolju moguću odluku i ulogu selektora dodjeljuje Vladimiru Vajsu (44).

Čovjek koji je tokom igračke karijere igrao 19 puta za ČSSR i 12 za Slovačku, najveći dio karijere proveo je u Interu iz Bratislave (86-93), a još je nastupao za Spartu, Drnovice, DAC, Košice i posljednje 4 godine karijere za Petržalku gdje je još dok je igrao prvo bio asistent, pa šef stručnog štaba. U tom klubu ostvaruje sjajne rezultate pa prvo osvaja Kup 2004, a zatim i titulu 2005. što je bio uvod u najveći uspjeh u istorji kluba jer su istog ljeta u dramatične dvije utakmice dobili beogradski Partizan i plasirali se u Ligu prvaka.

To je bila preporuka za odlazak u ruski Saturn iz Ramenskoja gdje dovodi dosta slovačkih igrača i ostaje od februara 2006. do juna 2007. kad se vraća u Petržalku sa kojom u sezoni 2007/2008 osvaja duplu krunu poslije čega preuzima nacionalni tim i dovodi ga do najvećih visina. Kao što je poznato, njegov sin Vladimir igra za Rangerse na pozajmici iz Manchester Citiyja, a zanimljivo je i da je još jedan Vladimir Vajs (otac i deda) takođe igrao fudbal i bio reprezentativac ČSSR.

Grupa u kvalifikacijama za Mundijal u Južnoj Africi nije bila laka, ali su Slovaci u 10 mečeva ostvarili čak 7 pobjeda (po dva puta savladli Sjeverne Irce i Poljake i jednom Čehe (uz jedan remi sa Česima 2:2 i dva poraza od Slovenije). Trijumf nad Česima u Pragu 1. aprila 2009. od 1:0 i istovjetni nad Poljacima u Horzovu 14. oktobra iste godine bile su tad istorijske, ali u Južnoj Africi su nadmašene.

Niko Slovacima poslije 1:1 sa Novim Zelandom i 0:2 sa Paragvajom nije davao šanse za prolaz dalje, ali pobjeda nad Italijom od 3:2 (Vitek 2, Kopunek) ostvarena 24. juna u Johannesburgu lansirala je Vajsove pulene u osminu finala gdje su se dostojno suprostavii kasnijem finalisti Holandiji izgubivši 1:2 (opet je strijelac bio Vitek koji je postigao 4 od pet golova Slovaka na SP, a njega neće biti protiv BIH zbog povrede).

U euforičnom raspoloženju su Slovaci odigrali prijateljski meč sa Hrvatskom u avgustu kad je bilo 1:1 (Štoh), a onda su kvalifikacije za EP 2012. sjajno počele. Prvo su istina golom Hološka tek u 91. minuti sa 1:0 savladani Makedonci u Bratislavi, a zatim je ostvarena nova velika pobjeda istim rezultatom protiv Rusije u Moskvi pogotkom Štoha.

Izgleda da su se tad Slovaci pomalo i uobrazili i u prošlom mjesecu su prosuli veliku prednost koju su stekli. Prvo ih je u Jerevanu šokirala Armenija savladavši ih sa 3:1 (strijelac Vajs), a zatim su u Žilini protiv Republike Irske odigrali samo 1:1 (Đurica). Tako su ih Rusi pretekli sa 9 bodova dok Slovaci kao i Irci i Armenci imaju 7, Makedonci 4 i Andora je bez bodova. Oni i dalje imaju šanse, ali nema sumnje da ih kiks u Jerevanu može skupo koštati u pohodu na premijerni plasman na EP.

Za meč protiv BIH je selektor Vajs pozvao sljedeće igraće od kojih ćemo neko posebno predstaviti.

Golmani

Jan Muha (Everton)
Visok je 189 cm i ima 27. godina. Branio na sve 4 utakmice u kvalifikacijama za EP i na svim na SP, a do sad ima ukupno 19 mečeva za A tim. Počeo karijeru u Interu iz Bratsilave, a potom je od 2002. do 2005. bio u Žilini sa kojom osvaja po dva prvenstva i Kupa 2003 i 2004. Zatim 2005. odlazi u Legiju iz Varšave gdje 2007. postaje prvi golman kad je Lukaš  Fabijanski otišao u Arsenal. Bio je rezerva kad je Legija osvojila titulu 2006. i prvi golman kad su 2008. osvojeni Kup i Super Kup, a iste godine je debitovao za A tim. Od ovog ljeta je u Evertonu gdje je trenutno rezerva Timu Howardu.

Dušan Perniš (Dundee United)
Član je škotskog kluba od januara ove godine i već je sa Narandžastima osvojio FA Kup. Do sad ima 3 meča za A tim.

Odbrana

Radoslav Zabavnik (Mainz)
Iskusan bek koji ima 30. godina i već 47 mečeva za nacionalni tim. Još 2004. je napustio Slovačku gdje je nastupao za Košice i Žilinu, a potom je igrao za CSKA iz Sofije, Spartu iz Praga, Terek Grozni i sad Majnc.

Martin Škrtel (Liverpool)
Uz Hamšika je korpuletni štoper (191 cm) najveća zvijezda. Počeo je karijeru u malo poznatom Trenčinu, a 2004. je sa 20. godina otišao u ruski Zenit sa kojim je osvojio titulu 2007. Od januara 2008. je u slavnom Liverpulu i već u martu iste godine je u prvom gradskom derbiju protiv Evertona koji je njegov tim dobio sa 1:0 proglašen igračem utakmice od strane navijača Redsa. Za reprezentaciju ima već 43 utakmice i 5 golova i s obzirom da u decembru slavi 26. rođendan ima sve predispozicije da bude jedan od rekordera. Uz kvalitet je i duhovni vođa ove generacije.

Peter Pekarik (Wolfsburg)
Omaleni desni bek (176 cm) koji je u septembru napunio 24. godine, a za reprezentaciju je debitovao još 2007. Osvojio je titulu sa Žilinom 2007, a zatim je to ponovio u Bundesligi u dresu Volfsburga zajedno sa Edinom Džekom 2009. U posljednje vrijeme je standardan u WFL, a za reprezentaciju je odigrao 24 meča i postigao je jedan gol.

Jan Đurica (Lokomotiva Moskva)
Dobro ga se sjećaju navijači Partizana jer je 2005. sa Petržalkom preko crno-bijelih zaigrao u Ligi prvaka. Debitovao je za A tim još 2004. na Kirin Kupu u Japanu, odigrao je sve utakmice na Mundijalu 2010. i jednu u tekućim kvalifikacijama EP uz postignut gol (ukupno 41 meč). Poslije Petržalke je prešao u Saturn, a zatim Lokomotivu koje ga je proljetos pozajmila Hanoveru gdje se nije baš proslavio u 9 odigranih susreta.

Kornel Salata (Slovan)
Visok je kao i Škrtel 191 cm, a iako ima već 25. godina, samo je 5 puta bio reprezentativac, ali je što je najbitnije 4 meča odigrao u kvalifikacijama za EP 2012. Mađarskog je porijekla, a prije Slovana je igrao za Puhov, Petržalku i Banjsku Bistricu.

Vezni red

Petera Grajčiar (Konja)
Nije mlad jer već ima 27. godina, a ako bude zaigrao to će mu biti tek drugi meč poslije 2007. kad je debitovao protiv Hrvatske. Četiri godine je igrao za Njitru,  zatim dve za prašku Slaviju poslije čega je otišao u Tursku i u dresu sadašnjeg kluba je već postigao 3 gola na 10 susreta.

Juraj Kučka (Sparta Prag)
Ima 23. godine, a kad je bio član Ružoberoka zapazio ga je Mihal Bilek, sadašnji selektor Češke koji ga je preporučio Sparti za koju je potpisao u januaru 2009. Ima 9 mečeva za A tim, a navijači Sparte ga zovu Roj Kin. U tekućim kvalifikacijama odigrao sva 4 meča.

Marek Sapara (Ankaraguču)
Ima 28. godina, a za reprezentaciju je odigrao 26 mečeva i postigao 2 gola. Od 2002. do 2006. je igrao za Ružomberok, a zatim je prešau norveški Rozenborg gdsje je ostao 4 godine i osvojio dvije titule nakon čega je prešao u Ankaraguču.  

Miroslav Karhan (Mainz)
Legenda slovačkog fudbala i još uvijek vrlo važan i u 34. godini. Počeo karijeru u Spartaku iz Trnave poslije koga po jednu sezonu provodi u Betisu i Bešiktašu, a zlatne dane doživljava u Volfsburgu gdje je za šest godina odigrao 173 utakmice računajući i evro kupove. U Majnc dolazi 2007. i poslije dvije sezone u Cvajti ulazi u elitu sa crveno-bijelima. Trenutno nije standardan u Majncu, ali selektor Vajs mu uvijek vjeruje pa ima i 3 odigrane utakmice u kvalifikacijama za EP 2012.

Vladimir Vajs (Rangers)
Selektorov sin će 30. novembra napuniti 21. godinu, a iza njega je već dosta toga. Rođen je u Bratislavi, ali je član mladog tima Mančester Sitija postao još 2006. kad je imao 17, a 2008. je bio jedna od strijelaca kad je u FA Kupu za mlade njegov tim u finalu bio bolji od Čelsija. Za seniorski tim Sitija je u sezoni 2008/2009 odigrao jedan meč, a počeo je i sledeću sezonu u kojoj je poslije jedne prvenstvene i tri Liga kup utakmice pozajmljen Boltonu za koji je odigrao 13 mečeva uglavnom kao rezerva. Od ove sezone je na pozajmici u Rendžersu gdje mu odlično ide jer je već postigao dva gola i standardan je u prvom timu. Za A tim je do sad odigrao 12 mečeva i postigao je jedan gol.

Miroslav Štoh (Fenerbahče)
Vajsov vršnjak je visok samo 168 cm, a iako je u oktobru napunio tek 21. godinu, dosta toga je interesantnog prošao. Rođen je u Njitri gdje i počeo u lokalnom klubu, a već sa 17. je postao član Čelsija gdje je prvo igrao za juniore, a 2008. je protiv Arsenala zamijenio Deka što mu je bio prvi od četiri nastupa za Plavce. Prošlu sezonu je proveo u Tventeu na pozajmici gdje je briljirao jer je u svim takmičenjima postigao 12 golova i odigrao je 32 utakmice pa je dao veliki doprinos osvajanju titule. To je bila preporuka za unosan ugovor u Fenerbahčeu gdje je već u kvalifikacijama za Ligu prvaka protiv Jang Bojsa postigao prvijenac, ali je njegov tim ispao. Za A tim je odigrao 17 utakmica i postigao je 2 gola.

Marek Hamšik (Napoli)
Mladić koji ima 23. godine i čije cijena je procijenjena na preko 24 mliona eura. Rođen je u Banjskoj Bistrici za koju nikad nije odigrao zvaničan susret jer je več sa 15. godina prešao u Slovan za koji je odigrao samo jedan meč i postigao jedan gol prije italijanske avanture jer odlazi u Brešu 2004. Debituje u Seriji A već u martu 2005. protiv Kjeva kad je imao 17 godina i 237 dana, a njegov tim je na kraju sezone ispao iz društva najboljih. U Breši ostaje u naredne dve sezone u Seriji B, a pogotovo je bio sjajan tokom 2006/2007 kad postiže 10 golova. U ljeto 2007. kupuje ga Napli za 5,5 miliona eura, a predsednik De Laurentis najavljuje budući veliku zvijezdu što Hamšik i opravdava jer je i prve i druge sezone sa 9 odnosno 11 golova prvi strijelac tima. Već 2007. debituje i za reprezentaciju za koju je do sad odigrao 36 utakmica uz 8 golova sa vrhuncem na SP u Južnoj Africi. Najdržai gol mu je sigurno protiv Češke u Bratsilavi kad je bilo 2:2. Sa Napolijem trenutno igra Evropsku ligu i njegov tim sjajno gura u Seriji A, a predspostavlja se da je pitanje trenutka kad će potpisati za još bogatiji klub. 

Napad

Stanislav Šestak (Ankaraguču)
Zanimljiv napadač koji je skrenuo pažnju na sebe u Žilini za koji je od 2004. do 2007. postigao 49 golova u 99 susreta. To je bila preporuka da ode u Bohum u kome je u prve dvije sezone sve bilo sjajno, ali je u prošloj njegov tim ispao pa je proslijeđen na pozajmicu u Ankaraguču nakon što je za VFL postigao 28 golova. Za A tim debitovao još 2004. i do sad je u 36 utakmica postigao 11 golova.

Erik Jendrišek (Schalke 04)
Trenutno uopšte ne igra za Šalke, ali je ipak dobio poziv za meč sa Zmajevima. U sezoni 2005/2006 je bio prvi strijelac slovačke lige u dresu Ružomberoka sa kojim osvaja duplu krunu poslije čega odlazi na pozajmicu u Hanover koja je bila neslavna jer je odigrao samo 9 mečeva. Od 2007. je u Kajzerslauternu za koji igra tri sezone u Cvajti i u poslednjoj ulazi sa Đavolima u Bundesligu i potpisuje za Šalke gdje mu ne cvjetaju ruže. Ima 24 godine i za A tim je odigrao 24 susreta i postigao 2 gola, a za FCK je bio precizan 34 puta u 90 susreta.

Filip Hološko (Bešiktaš)
Odličan napadač koji je još sa 18. godina i to 2002. napustio Slovačku odnosno Trenčin i prešao u češki Liberec. Tu je ovaj 185 cm visoko napadač ostao tri godine kad prelazi u tursku Manisu, a od 2008. je nezamenljiv u Bešiktašu sa kojim je igrao i Ligu prvaka i Evropsku ligu uz po jednu osvojenu titulu i Kup. Na sebe je pažnju skrenuo još 2003. na SP za igrače do 20. godina. Za reprezentaciju je odigrao 40 utakmica i postigao 5 golova, a poslije Hamšika i Škrtela je najskuplji slovački reprezentativac.

Filip Šebo (Slovan)
Ima 26. godina, a 2005. je prešao u bečku Austriju odakle poslije jedne sezone odlazi u Rendžers za koji postiže tek dva gola u 24 meča. Sledeća stanica je bio Valensijen u kome ostaje pune tri godine i ovog ljeta se vraća u Slovan. Za A tim je u devet utakmica postigao 5 golova i to het-trik Malti i dva Kipru.

František Kubik (Den Haag)
Jedini debitant za meč sa Zmajevima koji ima 21. godinu. Otišao je na pozajmicu u Den Hag iz Trenčina i trenutno je jedan od najzaslužnijih za odlične partije tog tima jer je postigao već šest golova.