Hošić: Želio sam pomoći

„Pa zar treba puno da se priča kad se sve vidi i ne treba mnogo da se shvati ko radi u toj upravi, a ko ne. Svi sada razmišljaju 'evo ga došao iz inostranstva i sada pametuje'. Ja sam se Sarajevu nudio, ali nisam molio, nego normalno došao u svoj klub, preko starijih kolega sa kojima sam igrao Turkovića i Repuha, al šef ili šefovi nisu htjeli da čuju za mene. Kažu ne treba im štoper nego špic, pa sam otišao da igram u Mostaru, ali iz poznatih razloga nisam ostao u Veležu, jer tamošnja uprava nije ispoštovala dogovoreno, a kada sam otišao iz kluba oni su se naljutili i potpisali za mene ugovor, falsifikovali potpise, što je dokazano na sjednicama NSBIH. Cijeli slučaj sam dao na sud. Potom su me opet kontaktirali Turković i Alaim, pa sam na njihov nagovor došao u klub, naravno bilo mi je drago ponovo biti na Koševu, ali tek tada nastaju problemi, jer za vrijeme koje sam proveo u klubu, niko iz Uprave nije prišao ni pozvao me da pita o mojim uslovima i mogućem ostanku, a to je bilo mislim od februara ili marta mjeseca“, priča Hošić.

„Izgovor za sve je bio spor sa Veležom, na što bolje upoznati ljudi tvrde da se to moglo riješiti, ali naravno nije bilo volje, jer mogli smo se dogovoriti i na kraju bi ostalo pred početak priprema potpisati ugovor, što je samo formalnost. Nakon završene sezone dolaze pripreme gdje ja dolazim ponovo na treninge i idem na pripreme sa ekipom u Vitez, ali opet bez ugovora i sa jednim obavljenim razgovorom sa direktorima Merdanovićem i Baljkom, koji naravno ništa ne mogu odlučiti. Ja sam postavio pitanje zašto mi ne dozvole da razgovaram sa Bašićem ili Šumanom, na šta sam dobio odgovor da je to koordinirano među njima. Naravno i po povratku iz Viteza nisam dobio odgovor, mada su gospoda iz Uprave bili na pripremama. Nakon par održanih treninga u Sarajevu trener Janjoš mi je saopštio da ja ne mogu ići sa ekipom na pripreme u Odžak ukoliko ne potpišem ugovor, na što sam ja pitao gospodina a kakav ugovor kada mi ništa nije ponuđeno. Taj razgovor se odvijao dan prije polaska u Odžak na jutarnjem treningu kojem je prisustvovao i Merdanović. Naravno to me je razljutilo jer nisam osoba koja može trpiti takva poniženja i odlučio sam ne otići na popodnevni trening o čemu sam obavijestio Emira Alihodžića, drugog trenera. Niko se nije udostojio da nazove i pita šta je u pitanju. U srijedu pred sami polazak zvao me je Merdanović, ali ja mu se nisam htio javiti, jer sam vidio da više nema svrhe sa takvim čovjekom razgovarati. Poslije toga sreo sam se sa Šumanom gdje je on gledao u mene u čudu i pitao me zašto nisam na pripremama. Naravno i ja sam bio u čudu, ali njemu je saopšteno da sam ja dogovorio sve. Rečeno mi je da će me nazvati ponovo, ali više nije bilo kontakta. To je prava istina, a što se tiče raznih priča stvarno me ne interesuje, samo mi je žao jer sam htio još igrati za taj klub,a mogao sam pomoći sigurno. Naš fudbal nema napretka sa takvim ljudima. Samo hoću da se zna da sam tražio samo normalnu platu i premije kao i ostali igrači", zaključio je Dženan Hošić za razgovor SportSport.ba.