Kesićevih 150 sekundi bahaćenja, udara na zdrav razum i bh. klupski fudbal · Komentar

Ističe 90. minut, četvrti sudija pokazuje da će se igrati još tri minuta sudijske nadoknade. Na semaforu stoji 90:15 u momentima kada golman Borca izbacuje loptu u aut i sjeda na travnati teren.

Medicinska služba banjolučkog kluba utrčava na teren, pruža mu pomoć. Na semaforu je 92:45 i 15 sekundi kasnije glavni sudija meča, onaj koji je četvrtom sudiji meča javio da će se igrati tri minute nadoknade, svira kraj.

Ime mu je Dragan Kesić, dolazi iz Romanovaca, sela koje pripada Gradišci, koje je smješteno na istočnim padinama planine Kozare. Vjerovatno je najpoznatija osoba u Romanovcima, a od juče je sasvim sigurno čovjek kojeg veliki broj ljubitelja najvažnije sporedne stvari na svijetu, nikako ne želi vidjeti u svome gradu, odnosno na terenu gdje njihov klub igra domaće utakmice.

"Persona non grata" pojam je koji se upotrebljava za diplomate koji u jednom trenutku zbog svojih izjava ili ponašanja povrijede interese države u kojoj su u diplomatskoj misiji, te zbog toga na njenom tlu postanu nepoželjni.

Dragan Kesić bi zbog jučerašnjeg udara na zdrav razum ono malo ljubitelja fudbala koji prate bosanskohercegovački klupski fudbal morao postati "persona non grata" na svim premijerligaškim terenima.

Persona non grata

I ne zbog toga što je minut prije pogotka Borca napravio tri velike greške, nedopustive za sudiju elitnog ranga. Bilo koje zemlje, pa tako i Bosne i Hercegovine. Na sredini terena je svirao nepostojeći prekršaj za Borac, onda je dopustio da mu fudbaler Tuzla Cityja Harun Karić pred njegovim očima loptu demonstrativno udara od travnjak, pa zatim i da se prekršaj izvede desetak metara od mjesta gdje je napravljen.

Pravile su bosanskohercegovačke sudije i veće greške, prave ih i evropske iako odnedavno imaju i "VAR službu" u vidu pomoćnika. Postizali su se golovi u Bosni i Hercegovini iz nedozvoljenih pozicija, svirali su se jedanaesterci koji to nisu, a koji su odlučivali i pitanje prvaka.

Nisu svirani očigledni jedanaesterci, onda su svirani prekršaji pri svakom kontaktu kao da se radi o košarci, a ne fudbalu. Igralo se i popularnih "tri za tri", znalo se ko ispada a ko ne nekoliko kola prije kraja. I mnogo toga još. No, preživjela je Premijer liga.

Žalili su se oštećeni klubovi, ali su u isto vrijeme i ćutali kada bude oštećen njihov protivnik. Razumljivo, rekli bismo. Fair-play odavno ne stanuje u sportu. I da se razumijemo, pravit će se nabrojane greške i dalje, žalit će se oštećeni, pa će onda ćutati. Čak i kad VAR "zaluta" u Premijer ligu, iskustvo iz ovih najjačih liga nas uči, grešaka će biti.

I sudije se ljudi od krvi i mesa i želimo da vjerujemo da njihove greške su plod neznanja, ne namjere (nedosuđen penal, ofsajd pozicija...), no ono čemu smo juče svjedočili je bezobrazluk ili ako hoćete - pi*anje po bosanskohercegovačkom fudbalu.

I upravo zbog toga, sramoćenja profesije i udara na zdrav razum onih koji prate bh. klupski fudbal, Kesić mora biti žestoko kažnjen. Ne treba mu dozvoliti da ikad više sudi utakmicu elitnog ranga, a ukoliko se "provuće" pa ponovo bude delegiran, klubovi koji ne budu javno tražili njegovo izuzeće, biće saučesnici u udaru na zdrav razum ljubitelja klupskog bosanskohercegovačkog fudbala.

Tih 150 sekundi Kesićevog bahaćenja može se i mora pretovoriti u 150 sekundi upozerenja. Bar toliko su zaslužili oni koji i dalje prate premijerligaško takmičenje.