Ne znam kako je ko doživio opasku Barbareza po kojoj treba zabrinjavati loša forma naših reprezentativaca, ali je u svakom slučaju takvo zapažanje našeg kapitena vrijedno pažnje ali i detaljnije analize.
Možemo se ljutiti i Barbarezove riječi pravdati time da je to tek žal i neka vrsta osvete zbog njegovog neustoličenja na mjesto selektora našeg nacionalnog tima, u što kao i većina navijača apsolutno ne vjerujem, ali mu moram odati priznanje na hrabrosti i iskrenosti te reći da je apsolutno upravu.
Da je to tako, evo i skromne analize nekih naših reprezentativaca tokom tekuće sezone.
Kenan Hasagić: Lično sam najsretniji kada na golu repke stoji Keno. No, momak ima peh povreda koje ga prate cijelu karijeru i koje mu, ruku na srce, nisu dopustile da napravi puno više te tako pokaže sav raskošan talenat koji je evidentan. Kenini nastupi, upravo zbog toga, redovno su obavijeni dozom neizvjesnosti, što u savremenom fudbalu definitivno nije omiljena pojava.
Asmir Begović: Mlad i perspektivan golman što je činjenica koju su prepoznali i Englezi, a kada te Englezi okarakterišu kao kvalitetnog u fudbalu, komentari su suvišni. Međutim, iza Asmira je jedan vrlo turbulentan period u kome i sam očekuje jednu vrstu smiraja. Portsmouth, pa Ipswich, pa opet Portsmouth, pa onda trzavice: Tottenham, Chelsea ili Arsenal. I na kraju Stoke u kome čeka svoj debi. Uvjeren sam da će se ustaliti na golu novog kluba ali je iza njega nesumnjivo nestabilno razdoblje, o čemu je i sam govorio.
Nemanja Supić: Relativno anoniman momak sasvim neočekivano je dobio i iskoristio priliku pobravši simpatije navijača. Ipak, ruku na srce i uz najdublje poštovanje i uvažavanje spram njega, Nemanja u posljednje vrijeme ne brani u klubu i trenutno nije kalibar reprezentativnog golmana, kako god to bilo shvaćeno.
Emir Spahić: Spaha je neko o kome ne treba trošiti riječi. Ako je fit, njegov učinak na utakmici ne dolazi u pitanje. On briljira u repki, briljira u Francuskoj i nezaobilazna je poluga našeg nacionalnog tima.
Safet Nadarević: Poput Hasagića, momak ima neosporan kvalitet koga nažalost nije uspio do kraja prezentovati široj evropskoj javnosti kroz nastup za neki jači klub nego li je to Eskisehirspor. I Safet je rastrzan čestim najavama o prelasku u Englesku. Njegovo htijenje i zalaganje je neupitno, ali ne mogu pobjeći od dojma da on može puno više.
Zlatan Bajramović: Zadnjih godina skoro da može bez digitrona sabrati broj odigranih minuta kako klupski tako i reprezentativno. Povrede mu ne dozvoljavaju da se potpuno dokaže pa je upitno koliko se na njega možemo osloniti. Kvalitet je neupitan.
Boris Pandža: Iako se svojski trudi i zalaže, jasno je da ni njegovom Hajduku pa ni njemu samom ne cvatu ruže. Isto se može kazati i za njegovog saigrača Senijada Ibričića. Njih dvojica prolaze kroz težak period splitskog prvoligaža koji je daleko od vodećeg dinama i po igračkom kadru, ali i po rezultatima. Uz to, Senijad je u stalnom iščekivanju nekog velikog transfera koji je uvijek blizu ali nikad da se desi.
Zvjezdan Misimović: Afera ''Portugal'' bez sumnje ga je izbacila iz takta ali i ugasila simpatije određenog broja navijača spram njega. Zvjezdan je fudbalski velemajstor koji je to dokazao bezbroj puta, ali mu ove sezone jednostavno ne ide. Ne ide ni njegovom kolegi Edinu Džeki. Edin postiže pogotke i donekle čuva obraz njemačkog šampiona Wolfsburga ali je daleko od forme na koju nas je navikao. Ne treba zanemariti ni opasku selektora Sušića po kome je Džeko ''prerastao'' Wolfsburg. Slažem se s tim. Za njega se otimaju evropski giganti ali nikako da ga neko napokon otme. Valjda će se i to desiti.
Vedad Ibišević: Vedo je evidentno daleko od forme. Povreda je ostavila traga i to je svima jasno. Možda bi se on lakše vratio u ritam da mu Sejo Salihović malo više pomaže u igri, ali i Seju ne ide u posljednje vrijeme.
Miralem Pjanić: Mlad i perspektivan. Možda mu je na pleća stavljena i preteška uloga nasljednika velikog Juninha pa je u pokušaju da opravda povjerenje i sagorio. Istina, Miralem se trudi i igra dobro kada mu se ukaže prilika. No, naša javnost i od njega očekuje više.
Haris Medunjanin: Još uvijek čeka da se ustabili u svojoj ekipi. Većinom je džoker s klupe i rijetko počinje utakmice. Minute koje dobije odradi vrlo korektno. Čekamo veću minutažu.
Naravno, moglo bi se ovom pitanju pristupiti puno studioznije i dublje ali je i ovih nekoliko napomena dovoljno da se vidi da je Sergej pogodio u srž. Nama preostaje da se nadamo kako će naši igrači pospješiti svoju formu, dobiti veću minutažu u ekipama te imati znatno manje problema sa povredama. Zmajevi bez sumnje posjeduju kvalitet ali i selektora s kojim možemo do sljedećeg Eura. Malo sreće, upornosti i bosanskog inata će nam itekako trebati.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
