Kada štoper postane napadač: "Samo je jedna prava proslava ispred Vječne vatre, ostalo su replike"

Pojava da odbrambeni igarč u slučaju nužde bude prekomandavan u napad nije strana, međutim da se neki defanzivan odlično snalazi i u protivničkom kaznenom prostoru baš i nije česta. Izuzetak je Haris Alihodžić koji je po prirodi bio odličan defanzivac, a po potrebi veoma snalažljiv napadač.

Alihodžić je bio član generacije Željezničara koja je početkom ovog stoljeća na Grbavicu donijela niz trofeja. Utakmice protiv Sarajeva posebno pamti. U sjećanju mu je i derbi iz aprila 2004. godine. U direktnom obračunu za plasman na euroscenu Plavi su slavili poslije preokreta s 2:1.

Dželaludin Muharemović je s dva gola donio pobjedu Željezničaru. Sarajevo je odlično djelovalo u prvom dijelu, vodilo s 1:0, pogodilo okvir gola, ali pojedini potezi Milomira Odovića su bili presudni u drugom dijelu. U finišu meča Odović je u napad poslao Alihodžića što se i isplatilo na kraju.

"Sjećam se tog derbija kao da je bio jučer. Igrao sam puno derbija, uključujući i one prije rata, a uvijek sam dobro prolazio. Taj kojeg smo dobili s 2:1 je u posebnom sjećanju. Trener Odović me prebacio u napad rekao mi je da pokušam izvući najbolje. U jednoj situaciji sam vidio Muharemovića, uspio sam odigrati nekako petom, sudija mi je rekao da je bio i penal, ali Dželo je zabio za 2:1 i ta nam je pobjeda puno značila", kazao je Alihodžić za SportSport.ba.

"Spremali smo se da odigramo čvršće i jače, ipak je to derbi. Željeli smo pobjedu, ali smo prvo poluvrijeme odigrali dosta lošije. U nastavak smo ušli da dosta želje, igrali smo na našoj Grbavici pred našim navijačima. Želja je na kraju rezultirala pobjedom, svi smo bili radosni."

Robusnom štoperu uopšte nije bilo strano da igra u napadu. U karijeri je postigao dvocifren broj golova. Jednostavno bio je podređen timu i radio je ono što su treneri radili od njega.

"U karijeri sam zabio preko 25 golova na zvaničnim utakmicama. Trener procijeni situaciju ako ne štima i trebamo preokrenuti rezultat onda bi me prebacio u napadu, s ozbirom na moju konsitutaciju većinom bi se ostvavilo ono što bi i željeli."

Najdražu pobjedu u derbijima je ostvario nekoliko godina ranije. U junu 2001. godine Željezničar je na Koševu u meču s dva preokreta i pet golova s 2:3 pobijedio Sarajevo. Alihodžić je postigao dva gola. Kako kaže ta utakmica i šta se sve dešavalo tih dana u gradu na Miljacki se pamti do kraja života.

"Finale kupa se igralo u petak, a mi smo u srijedu igrali posljednje kolo. Tad smo titulu slavili do 4 ili 5 ujutro. u četvrak smo imali slobodno, a u petak smo odradili samo jedan opušteni trening pred utakmicu. Proslava titule je bila nezaboravna."

"To je jedina prava proslava ispred Vječne vatre, ostalo su sve bile replike. Spontano se okupilo 50.000 naših navijača, to je bilo nevjerovatno. Naši navijači su nam tada dali zadatak da osvojimo Kup, ušli smo u utakmicu rasterečeni, odigrali smo maestralno, poklopilo se da dam dva gola i dobio sam nagradu za igrača utakmice. To je utakmica vrh vrhova i što se mene tiče ostaje za sva vremena", kazao je nekada odlični štoper.