Legenda o Asimu Ferhatoviću Hasetu

Sjećam se i prvog odlaska na popularno sarajevsko igralište Centar na Kovačima. Sjedio sam na tribinama tog betonskog igrališta na kojem su zanat izučili mnogi fudbalski majstori i čekao "svoju priliku", naravno, kada je ista došla stao sam na gol, a svaka lopta mi je izgledala kao projektil. 

Pošto nikada nisam imao nekog šlifa za loptu, uvijek su mi zanimljivije bile priče starijih, o kraljevima fudbala, herojima i legendama mahale. Tada sam prvi put čuo za njega. "Ovdje je lopte igrao najveći majstor driblinga, ovdje je igrao Asim Ferhatović Hase", rekao je neko. 

Kasnije sam o Hasetu čuo mnogo toga. Kako je u jedinom nastupu za Jugoslaviju nakon uvrede trenera uzeo loptu predriblao čitavu odbranu Južne Koreje, ostavio loptu na gol liniji i izašao sa terena. Naravno to se nikada nije desilo, ali svjedoči kakvu je sliku "raja" imala o Hasetu. 

Za nas je Hase bio idol kojeg nikada nismo gledali. Kako je jednom od siline njegovog udarca pukla prečka na stadionu Grbavica. Kasnije sam saznao da se Hase uhvatio za istu nakon gola, a ona je zbog dotrajalosti pukla.  

Iako u tim pričama nije bilo mnogo istine one su u mojim očima gradile mit o Hasetu, fudbalskom velemajstoru i majstoru driblinga. Godine su prolazile, ja sam rastao, a o Hasetovoj veličini sam uvijek slušao sa onom istom dječačkom ljubavi kao tog dana u Centru. Hase je igrao fudbal za raju, Hase je igrao iz ljubavi, a čovjeka velikog srca mase su obožavale. Jednom prilikom Hase je otišao iz svog Sarajeva, a karijeru je nastavio u Turskoj, u redovima slavnog Fenerbahcea. 

Nije Hase mogao bez raje, bez Sarajeva, bez mahale, bez meraka, bez njemu dragih ljudi. "Ne mogu, brate ja igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im. Bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu igrati samo u Sarajevu."

Takav je bio Hase, romantičar u kopačkama, a Sarajevo je volio više od svega. Jednom prilikom svojoj ženi je rekao, "Ne razumiješ ti mene moja Vahdo, ja volim Sarajevo više nego sebe." 

Raju nikada nije zaboravio. Prije treninga prvo je igrao sa rajom na male, a potom trenirao sa prvim timom. Njegov suigrač iz tog vremena, Ibrahim Biogradilić kaže kako je Hase zbog toga često bio kažnjavan od trenera.

"Njemu je dovoljno bilo doći sa Vratnika do Baščaršije i onda bi on tu našao društvo", nastavlja sa svojom pričom o ljudskoj veličini Hasetu, Ibro Biogradilić. 

"Malo je bilo takvih ljudi i sportista. Možda se može nekada pojaviti novi Hase, ali samo kao fudbaler, kao čovjek nikada", dodala je za Haseta legendarna jedinica kluba sa Koševa, Refik Muftić.

Kako je govorila njegova žena, Vahida Ferhatović sudbina je valjda htjela da Hase napusti ovaj svijet na svoj rođendan u 54. godini života, jer sve što je lijepo kratko traje. Hase nas je napustio fizički, ali je njegova besmrtnost ostala zauvijek. Danas se po Hasetu zove naš najveći stadion, Hase ima i svoju ulicu, musluk česmu na svojoj Baščaršiji, turnir koji se zove po njemu, ali najvažnije od svega, Hase je ostao u našim srcima.