Hrvat kojeg je želio Real

Šarići su porijeklom iz Hrvatske, ali su rođeni u Argentini. Mirko je bio jedna od velikih nada argentinskog fudbala. Imao je osigurano mjesto u prvoj ekipi San Lorenza, a čak je i Real Madrid dao ponude da ga potpiše. No, njegovi psihički problemi uspjeli su ga odvesti na krivi put i gurnuti ga preko ruba.

"Ako je mentalno zdravlje još uvijek tabu tema u fudbalskim klubovima, zamislite kako je bilo govoriti o depresiji prije 21 godinu. U prošlosti niti jedan klub nije imao psihologa i ako ste spomenuli da imate psihičkih problema, tretirali su vas kao luđaka", ispričao je Martin Šarić.

Martin se prisjetio da je Mirko u mjesecima koji su prethodili samoubistvu doživio tri važna događaja koji su narušili njegovo mentalno zdravlje.

Prvo, pretrpio je ozbiljnu povredu koljena zbog koje nije igrao. Dobio je i rezultat DNK testa koji je pokazao da dijete koje je navodno dobio s partnericom nije njegovo.

I na kraju, bio je upleten u pravni spor zbog saobraćajne nesreće u kojoj je učestvovao

"Jedan od problema koje je moj brat uvijek imao bio je taj što nije mogao razumjeti da postoje ljudi koji namjerno povrijeđuju druge ne razmišljajući o posljedicama. On zapravo nije mogao razumjeti zlo", rekao je Martin.

"Neposredno prije smrti doživio je nesreću u svom automobilu. Došlo je do sudara i njegovo je vozilo otišlo prema trotoaru gdje je udarilo u automobil parkiran ispred kuće."

"Kada je vlasnik tog vozila izašao, bacio se preko auta moga brata i požalio se da je on povrijeđen u nesreći.

"Na dan kada je počinio samoubojstvo, moj brat je morao ići svjedočiti o tome na sudu."

U trenutku samoubistva Mirko je bio sam sa svoja dva roditelja. Njegovo troje braće i sestara, s kojima je bio vrlo blizak, više nisu živjeli kod kuće.

"Tada sam igrao za ekipu Sportivo Luqueno, u Paragvaju. Nazvala me jedna od sestara i rekla mi da je Mirko u jako lošem stanju, da me treba i da odmah dođem u Argentinu."

"Napokon sam čuo vijest preko prijatelja koji me vozio na aerodrom u Asuncion. Došlo mi je da sve polomim."

U dobi od 22 godine Martin se odlučio preseliti i igrati fudbal u Hrvatskoj, domovini svojih roditelja, gdje je osnovao porodicu i ostao skoro deceniju.

Martin je živio u inozemstvu dvanaest godina prije nego što se vratio u svoju zemlju.

"Kada sam se preselio u Hrvatsku, mogao sam tugovati za onim što se desilo s mojim bratom i početi slagati svoj život i uživati u njemu. Nisam išo kod psihologa jer im nisam vjerovao.

Išao mje moj brat pa se opet ubio. Ali barem sam mogao izgraditi vlastiti život. U hrvatskom fudbalu više nisam bio Mirkov brat. Postao sam Martin Šarić."

Kada su mu bile 32 godine, Marti se povukao iz nogometa. Danas sa 44 godine radi kao fudbalski menadžer i prodaje elektornsku opremu kao što su LCD uređaji i slično.