Može li Mourinho s Perezom kao s Morattijem?

„Mourinho pobjeđuje gdje god dođe“, jutrošnji je naslov jednog od desetak tekstova koje je madridska Marca posvetila portugalskom treneru, a kada je Zinedine Zidane u ljeto 2001. godine iz Juventusa prešao u Real, predsjednik Reala Florentino Perez je to obrazložio da je to stvar prirode, jer najbolji igrač svijeta je predodređen da igra u najboljem i najvećem klubu na svijetu.

Jose Mourinho je danas, bez dvojbe, najbolji trener na svijetu, a Florentino Perez, očito, smatra da kao najbolji trener on mora biti lider njegovog projekta stvaranja velikog Reala, bolje reći vraćanja Reala na vrh s kojeg je u posljednjih nekoliko godina otišao.

Jose Mourinho je u posljednjih desetak godina pokazao da se radi o ponajboljem treneru koje je nogomet imao. Fascinantan je podatak da je Mourinho vodeći Porto, Chelsea i Inter od 2002. godine doživio samo jedan domaći poraz, i to od Beira Mara kada je vodio Porto (2:3). Za tih osam godina Mourinho je u 136 utakmica upisao 111 pobjeda ili 80.8 posto. Postao je jedan od trojice trenera koji je osvojio dvije Lige prvaka sa dva različita kluba, a treba istaći da je Mourinho to ostvario mnogo mlađi od preostale dvojice.

S Portom je za samo dvije godine osvojio dva naslova prvaka, kup i super kup, Kup UEFA i Ligu prvaka pobijedivši Monaco u finalu sa 4:0 (možda je igrao bunker, pa je zato uspio postići četiri pogotka). Nakon što je u Portugalu osvojio sve što se osvojiti moglo otišao je u Chelsea i uzeo dva Premiershipa, FA Kup, dva Carling kupa i jedan Community Shield, a onda je neočekivano podnio ostavku.

Nakon što je pola godine odmorio i dobro razmislio o svojoj budućnosti izabrao je Italiju, prema kojoj nikad nije imao posebno mišljenje, a to nikad nije skrivao. U Interu je uzeo dva naslova prvaka, kup, super kup, a onda je u subotu večer nakon 45 godina donio Interu Ligu prvaka. Sve je odradio i nije bilo više posla u Italiji, došlo je vrijeme za novu destinaciju.

Nekoliko dana prije finala u Madridu u jednoj izjavi je nagovijestio svoju buduću destinaciju. „Možete osvojiti šta god hoćete, ali ako niste trenirali Real Madrid, onda imate prazninu u biografiji“. Za vrijeme boravka s Interom u Madridu mnoge stvari su ukazivale na to da će Mourinho preuzeti klupu Reala. Mourinho je bio smješten u službenom hotelu Reala, a treninge je obavljao u Valdebebasu, tamo gdje treninge obavljaju i igrači Reala. Nakon osvojenog naslova nije se vratio s igračima u Milano, ostao je u Madridu iz „privatnih razloga“.

Suze prilikom proslave naslova prvaka Evrope dovoljan su dokaz da je JM čovjek od krvi i mesa, ali on je ipak poseban čovjek, The Special One. Njegovim dolaskom u Real Madrid španska Primera će dobiti još više na težini i popularnosti. Nema sumnje da već sada mnogi jedva čekaju El Clasico na Nou Campu da vide kako će navijači Barcelone dočekati Josea Mourinha.

Dolazak Mourinha u Madrid je jedna nova situacija s kakvom se prije nisu sreli. Posebno ne u periodu vladavine Florentina Pereza. Mourinho ne trpi uplitanje u posao, ne voli novinare koji zabadaju nos gdje mu nije mjesto, a upravo takvi su došli glave i Pellegriniju i Ramosu i Schusteru i Capellu. Mourinho je imao više nego prijateljski odnos s Massimom Morattijem, dok Perez nema takav odnos prema svojim trenerima. Ipak, budućnost će pokazati kakav će biti odnos Pereza i Mourinha.