Novi golman Olimpica proživio životnu dramu

O ovom talentovanom čuvaru mreže (21), koji je u proteklom periodu proživio životnu dramu, malo je toga poznato o našoj javnosti. Medijske stupce krajem 2015. godine nije punio svojim intervencijama, transferima, već isključivo time što je dobio najvažniju bitku na svijetu - pobijedio je tumor na limfi.

Šuljagić je prošao cijelu omladinsku školu Crvene zvezde, a kada je stasao za prvi tim, šansu nije dobio. Klub koji je vidio ono što na Marakani nisu bio je Stutgart koji mu je ponudio višegodišnju saradnju. Ipak, ni tu se nije uspio imati značajnu ulogu i naredna njegova destinacija bila je Dnipro u kojem je doživio bitku o kojoj nikada u životu nije ni sanjao. 

O bolesti koju je pobijedio priča bez ustezanja. Za njega ne postoji pitanje na koje ne može ponuditi odgovor, a nastavku vam prenosimo ispovijest koju je prošle godine dao za srbijanske medije. 

"Kada sam dolazio u Dnipar, morao sam da prođem standardne ljekarske preglede i tom prilikom su mi ustanovili bolest. Sva sreća, jer da sam kojim slučajem bio samo prehlađen prije nego što sam otišao u Ukrajinu, ne bi me ni slali ili možda ne bih ni prolazio sve te preglede. Sreća. Čak sam i pripreme prije toga prošao bez problema.", priča Šuljagić i potom nastavlja: 

"Otkrili su mi tumor. Bio je veličine 14x10x13cm i nalazio se u sredogruđu. To vam je kao veličine mobitela. Čak i pored toga nisam imao nikakve simptome i zahvalan sam Bogu što je sve u pravo vrijeme otkriveno. U početku nisam vjerovao da imam tumor. Poslije razgovora sa roditeljima pristao sam na liječenje hemoterapijom i mislim da mi je način na koji sam to prihvatio dosta pomogao. Sve bolesti idu iz glave, jer kakve su vam misli takav vam je život." 

Na pitanje kako je njegova porodica podijela bitku, Šuljagić je odgovorio:

"Pozitivnu energiju sam crpio iz kuće. Otac kao glava kuće je uvek vispren, ali znam da on svoju energiju crpi od majke koja je vrat porodice. Kao najveća podrška tu je bio moj 'mali bata'. On je i pored 12 sati radnog dana u Americi nalazio vremena i snage da se svakodnevno čuje sa mnom i da mi pomogne da održim osmijeh na licu."

Šuljagić je dodao i da je bio na specijalnom režimu ishrane. 

"Ishrana je ključ svega! Možete da vozite Ferrari, ali ukoliko sipate loše gorivo u njega, neće ići! Unošenje 'praznih' namirnica je ustvari unošenje mrtve hrane tako da sam se trudio što više jedem presnu odnosno živu hranu. Svako jutro me je čekao svježe cijeđeni sok od raznih povrća i svježa surutka iz mljekare Marić. Sve u svemu: 'Hvala mama!' Nije baš lako kao što zvuči, ali uz jaku volju i želju nebo je granica našim mogućnostima."

Sa svojih 20 godina na život danas gleda drugačije. 

"Oni koji su već ušli u petu deceniju života složiće se sa mnom da život prođe u jednom treptaju oka. Naučio sam da svaki dan treba živjeti punim plućima i sa osmijehom na licu. Svjestan sam da nam uslovi za život nisu savršeni, da ljudi svakodnevno imaju hiljadu i jednu brigu, ali na kraju sve će to sutra biti jučer. Dokle god probleme prihvatimo sa pozitivnom energijom i nadom koja posljednja umire, ma kakvi oni bili, smiješi nam se svijetla budućnost."

Šuljagić, koji je u Olimpic stigao na posudbu, dobio je utakmicu života!