Oduševljenje u BiH: Što si gori - to si bolji

Ipak način na koji se u posljednjim mjesecima slavi primitivizam i divljačko ponašanje na sportskim terenima prevazilazi i moje balkanske standarde.

Ljudi na ovim podnebljima su oduvijek slavili divljaštvo na tribinama i nadali se barem zrncu divljaštva na terenu. Što se više vratimo iskonskim porivima pećinskog čovjeka, to smo bolji u očima balkanskog posmatrača. Ovo je zemlja gdje se slavi dobra psovka i gdje sirova uvreda vrijedi aplauza, a sportsko umjeće, talenat i grčevita borba na terenu samo su prateća scenografija za glavnu tačku, onu u interpretaciji što većeg kretena oko terena.

Vjerovatno zato, kao i zbog nervoze zbog lošijih statusa u svojim klubovima i ne treba da nas čudi kada najbolji ambasadori naše zemlje rade upravo ono u čemu smo najbolji, a mi ih ohrabrujemo i aplaudiramo. Tako nas je Edin Džeko više oduševio davljenjem Aleksandra Dragovića na utakmici sa Austrijom, nego sa tri pospremljena gola u mreži Andore. Nakon salvi pohvala iz domovine, ne treba čuditi da istim putem ide i Muhamed Bešić, koji je na gotovo svakom susretu imao par minuta svog šoua. To je igrač velikog srca, talentovan, borben i neumoran, ali ne talenat, već grubijan kojeg u njemu prepoznajemo je lik koji nas oduševljava.

Svoj dio kolača popularnosti odlučio je zgrabiti i tradicionalno neomiljeni Avdija Vršajević, pa se čini da je bh. Zmaj odlučio psovati sudijama dok ne istroši kartone ili dok ga domaći navijači ipak ne zavole zbog njegovog bosanskog duha. Nesuđeni fudbaler Intera i trenutno jedna od najslabijih karika nikada lošijeg Hajduka, Tino Sven Sušić ne želi zaostajati. Imao je mlađahni Sušić obračun sa hrvatskim novinarima, a može se pohvaliti i sa čak četiri žuta kartona zbog prigovora i psovki koje je zaradio u posljednjih osam utakmica.

I Mali Princ, inače povučen i miran oduševio nas je stvarima kojima nije mjesto na terenu. Zbog loših igara u posljednje vrijeme Pjanić se našao na udaru italijanskih medija, pa i dijela Rominih navijačima, a svima je nakon postignutog pogotka u duelu s Napolijem na "balkanski način" poručio da paze šta pišu i pričaju, a fanove u BiH doveo do ekstaze. No, nije to sve, odnosno u duelu sa Andorom mirni i povučeni dečko je namjerno nagazio jednog protivničkog fudbalera, a sreća je da to nije vidio glavni sudija jer bismo utakmicu završili s igračem manje. Veliko finale priredio je srčani nekadašnji kapiten reprezentacije, a potez Švaba je a svaku osudu - zamislite, nije im se dopalo to što se Spahić potukao sa zaštitarima. I ti Nijemci zaista ne znaju šta je srce i koliko ono vrijedi. Ko im je kriv, zato oni žive u Njemačkoj, a mi u najljepšoj zemlji, sa najboljim ljudima.

Naravno, ne treba zaboraviti niti selektora našeg nacionalnog tima Mehmeda Baždarevića, koji za razliku od recimo Zvjezdana Misimovića, nije smatrao da je Spahićevo ponašanje za osudu. Aplauz i podrška! Šta ima veze, sve je to dio našeg folklora.

Idoli naše omladine pokazali su nam kako se treba ponašati - ako ti neko stane na put, a ti ga dobro opali toljagom. A i mi smo ih u ovom vjerodostojnom predstavljanju bh. populacije pozdravili. 

Ako već ne igraju značajne uloge u svojim klubovima, Zmajevi nas uspijevaju impresionirati po starom bosanskohercegovačkom pravilu: Što si gori - to si bolji. Ako većina kaže da je tako, onda je tako. Malobrojni, crne ovce, tiho šapuću da možda to i nije baš pravi način i možda ima boljih kvaliteta koje možemo svijetu pokazati. Srećom, njihova riječ se ne čuje, a svakako su oni samo previše fini.