Pjanića zaboravili Ćiro i ljudi iz Saveza

Doktori i maseri iz liječničke službe, direktor, trener Lyona zovu nogometnog dragulja, priželjkuju njegov brzi oporavak, a u bh. Savezu, zaokupljeni svojim problemima, prepucavanjima; ko je uzeo, a ko prijavio i vratio marke i eure, očito je, imaju prečih briga. Borba je i za sekretara, lobira se na sve strane za svoje favorite. Kandidati za „prestižnu“ fotelju generalnog sekretara imaju svoje timove. Jedni su zaduženi da obilaze redakcije i političke stranke, šireći hvalospjeve, a drugima je zadaća da blate protukandidate. Čak je i Elmir Pilav, sekretar stručnog štaba zaboravio, u ime Saveza ili stručnog štaba reprezentacije pozvati reprezentativca, čiji su dres tražili mnogi iz Saveza...

„Možda me to boli, jer sam navikao na drugačiji tretman ovdje u Lyonu. Nema dana da me ne zovu, pitaju trebam li šta. I tako po nekoliko poziva dnevno. Očekivao sam da će me nazvati neko iz Saveza, pa i selektor. Znam da jedan poziv ne bi ubrzao moj oporavak, ali bilo bi mi lakše. Znao bi da je nekome stalo da se što prije vratim“, izjavio je Pjanić za San.

Moj sin to nije zaslužio
Fahrudin Pjanić, Miralemov otac u protekle dvije godine je shvatio svu jalovost naše birokratije. Obilazio je bh. institucije, sakupljao brojne papire, kucao na razna vrata, istovremeno ignonirao pozive iz fudbalskih federacija Francuske, Njemačke, koji su pokazivali zanimanje za Miralema.
„Nisam sretan zbog svega što se desilo proteklih mjeseci. I prije povrede, ja sam osjetio neke igre. Moj sin to nije zaslužio. Miralem je u Lionu zato što ga je neko gledao, pratio, platio i angažovao. On nije u najboljem francuskom klubu na lijepe oči ili zato što ga neko gura. Nažalost, shvatio sam da se u reprezentaciji neko poigrava sa mojim sinom. Ja to neću dozvoliti“, poručio je Fahrudin Pjanić.
Za razliku od „odogvornih“ u reprezentaciji i Savezu, redovno se čuje sa reprezuentativnim saigračima.

„Dobio sam brojne poruke, kako od igrača, tako i navijača, novinara... Zvali su me Ibišević, Salihović, Muratović... Svi me tješe i govore kako su i oni prolazili sličan put, kako su vraćali jači.“

I Pjanić je uvjeren da će se brzo vratiti. Shvatio je da ga više cjene u Evropi, nego kod nas. Pokazuje to i izbor italijanskog lista "Tutosport", koji je Pjanića uvrstio među najtalentovanije igrače u svijetu.

„Taj izbor gledam kao priznanje mom klubu, reprezentaciji, Savezu... Ipak, tamo stoji igrač Lyona i bh. reprezentativac. Nisam ni Argentnac, ni Francuz, Bosancu je jako teško doći u konkurenciju najboljih na svijetu. Drago mi je svakako. I u Francuskoj sam prošle godine bio u konkurenciji za najboljeg mladog igrača. Biće priznanja, samo da se vratim na teren“, kaže Pjanić.

Laskava priznanja potvrđuju da je svoj put Pjanić izgradio bez reprezentacije, koja nekima služi za promociju, za prodaju. Nažalost, ta praksa nije prekinuta. Pjanić se ne zna laktati, lobirati, kucati na selektorova vrata, poput nekih.

„Iako sam imao pozive Lukemburga i Francuske, ja sam silno želio da igram za BiH. Bio sam jako sretan kada sam zaigrao sa Misimovićem, Hasagićem, Muratovićem,
Ibiševićem, Salihovićem.., ali me boli to što se niko nije sjetio nazvati me. Ipak, to neće u meni ubiti volju. Naprotiv, imat ću još više motiva. Ja nisam prihvatio poziv da igram zbog pojedinaca, već radi Bosne i Hercegovine, radi navijača, najboljih navijača na svijetu. Kada mi je najteže, sjetim se skandiranja sa tribina“, izjavio je Pjanić.

Nisu se u Savezu i reprezentaciji sjetili čestitati ni Ibiševiću, Džeki, Štiliću, Misimoviću, Salihoviću, koji igrama i golovima podižu rejting bh. nogometu.