Osjeća se onaj stari, poznati miris u zraku
Pobjednici neće tugovati
Zenica, sinoć negdje oko 23 sata, navijači Bosne i Hercegovine razočarani ali ponosni nakon poraza od Portugala napuštaju stadion Bilino polje. U ustima goričina i mnogo pitanja, onih starih, na koje nikada nismo dobili odgovore.
Reprezentacija Bosne i Hercegovine sinoć nije uspjela pobijediti Portugal i veliko takmičenje, ovaj put Svjetsko prvenstvo, ostalo je samo san. Teško je u ovom trenutku bilo šta kazati, ali ako ćemo biti objektivni, nakon 180 minuta rovovske borbe, plasman na Svjetsko prvenstvo izborila je bolja reprezentacija.
Naši Zmajevi sinoć su bili bez četvorice standardnih igrača i to se pokazalo kao nepremostiva prepreka. Htjeli su Zmajevi, htjeli smo svi, no, ipak koliko god sada to čudno zvuči, nismo još uvijek dorasli jednom velikom takmičenju.
Trebao nam je jedan pogodak za nadu, trebala nas je pomaziti božica sreće, ali uz sav javašluk u Nogometnom savezu Bosne i Hercegovine, nerad u krovnoj kući, postavlja se pitanje da li smo je i zaslužili. Uz nevjerovatan interes nacije i neviđen optimizam pred utakmicu sa Portugalom stigao je i dobro nam poznati stari miris, onaj koji nas je pratio u danima kada smo na ulicama nosili transparente i lijepili plakate, a koji smo odlučili ignorisati u trenutku kada su Zmajevi, bez obzira na sve, počeli nizati pobjede.
Tišina i jeza niz leđa
Keno, Safet, Sejo, Miske i družina sigurno su zaslužili te malo sreće. Sigurno je da su zaslužili da svoje neosporno fudbalsko znanje prezentuju na smotri najboljih svjetskih selekcija, ali... Opet ono "ali". Da li smo mi to zaslužili, mi koji smo prije dvije godine digli se protiv onog gore navedenog javašluka, protiv grobara bh. fudbala, ali nismo ustrajali?
Zaboravili smo Kodru, zaboravili smo cirkus zvani Premijer liga i samo jedna pobjeda nas je pretvorila u poltrone. Teške riječ, ali ako ćemo biti iskreni prema sebi, ona nas sviju zajedno najbolje opisuje. Poltroni!
Jutros, kupujem sve novine i listam portale. Tišina. Tišina i jeza koja se spušta niz leđa. Izgleda da ćemo još čekati. Dani koji su ispred nas po svemu sudeći mogli bi nam otkriti mnogo toga što je do sinoć gurano pod tepih radi "interesa nacije", a kada bolje razmislimo onda ćemo svi zajedno shvatiti da je u interesu nacije da zna šta se sve dešava u bastionu zvanom Nogometni savez Bosne i Hercegovine. Atmosfera u hodnicima Bilinog polja nakon susreta mogla se rezati nožem, a to nije bilo samo zbog poraza od strane Portugala. Ko je pažljivo slušao, mogao je čuti tiho otkucavanje tempirane bombe koja bi uskoro mogla odjekunuti bh. sportskom javnosti... tik-tak... tik-tak...
Bilo kako bilo, Zmajevi su sinoć izgubili, obični napaćeni narod koju Bosnu i Hercegovinu nosi u srcu i duši je izgubio, a pobjednici su samo oni, po ko zna koji put pobjednici su na adresi Ferhadija 30. Za njih je dovoljna pobjeda i to što su još uvijek tu.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
