Poker asova: Dželo, Fuad, Haris, Zeka i - Vernes!

U našoj Premijer ligi na prste jedne ruke mogu se prebrojati igrači koji su zabili tri gola uopće, kamoli u derbiju gradskih rivala. Zlatni het-trik, lijevom, desnom, glavom? To bi se morali dobro zaroviti u prašnjavu premijerligašku arhivu...

Elem, kako se bliži još jedan sudar timova s Grbavice i Koševa, tako je red prisjetiti se barem onih igrača kojima je polazilo za nogom da u tekućem mileniju zabiju dva gola na toj posebnoj utakmici.

Najbolji derbi

Na jednom meču, dvojica su zabila "dvicu". Možda je to bio i najbolji, najkvalitetniji derbi od rata naovamo. Ili barem jedan od vrlo malo pamtljivih.

Tog 11. novembra 2001. vrijeme je bilo za samoubistva, no na Koševu se sakupilo 22.000 promrzlih navijača. Vratio se Dželaludin Muharemović iz Rusije u Želju da pokaže da je za ove što su ostali u Premijer ligi Zinedine Zidane. Od dva njegova gola jedan je bio spektakularan, prošao je maltene kroz nekoliko ljudi i matirao Dedića.

Na istoj utakmici, jednoj od rijetkih prvenstvenih na kojoj su viđena četiri gola (završilo je 2:2), Fuad Šašivarević zabio je također dva gola.

Malo ljudi danas se sjeća ovoga fudbalera koji je imao sjajnu karijeru u prvoj hrvatskoj ligi. Fudbaler predratnog kova karijeru je započeo u banjalučkom Borcu, tokom rata igrao je pola godine za Dinamo, a onda otišao u tada vrlodobru Segestu iz Siska, prije nego što je otišao u kultni Bayer Urdigen.

Poznati hrvatski komentator Željko Vela svojevremeno ga se sjetio napisavši panegirik o njemu:

Nije Messi, ni Ronaldo

"Donedavno je bio među sto najboljih strijelaca u povijesti naše lige. Sada ćete ga zateći na 104. mjestu, s ukupno 28 HNL golova. Statistika možda nekome izgleda mršavo, ali naš Fuad nije ni Messi ni Ronaldo. On je više bio Iniesta, u smislu da je njegov utjecaj na terenu bio puno veći no što ga mogu opisati brojke", napisao je 2013. Vela.

Šašivarevića danas rijetki pomenu i to u posprdnom kontekstu, a još prije rata osvojio je što su mnogi mogli samo sanjati. 1988. Kup Maršala Tita, a 1992. Mitropa kup. Sa Segestom je igrao finale Intertoto kupa...

Dva gola u sarajevskim derbijima, doduše u kup-utakmicama, postigli su još Haris Alihodžić i nenadmašni Almir Zeka Turković. Što se Željinog stopera tiče, vjerovatno ni on sam ne zna šta mu je bilo, Željezničar je slavio 3:2 u finalu Kupa u meču koji je prethodio ovome iz novembra 2001.

Zeka je svoja dva gola dao u pobjedi 4:2, 2008. nakon što je u prvom meču četvrtfinala Željo dobio 3:1. I to su bile fantastične utakmice kada se u obzir uzme kakvi su bili i jedni i drugi. Rezultatski, ne igrački. Na jednoj strani Dialiba, Štilić, Rovčanin, Cocalić, na drugoj Kurto, Duro, Milošević...U prvom meču na Grbavici Zekin potez bio je "highlight". Jadnog Neila Wooda koji vjerovatno u životu nije vidio da je neko tako zamahnuo, poslao je lažnjakom u nepovrat i savladao Ibrahima Šehića.

Dželo Muharemović je dva gola zabio i u aprilu 2004. kada je anulirao pogodak Nadarevića na Grbavici (2:1). Pamti se tada i odlična partija još jednog od rijetkih predratnih virtuoza Sretka Vuksanovića Doktora.

U posljednjih sedam godina uprizoreno je više groznih nego prosječnih derbija, a jedna od rijetkih utakmica koja bi se mogla izdvojiti kao zadovoljavajuća zbila se na Koševu i završila je 2:2. Na jednoj strani sa čuvarima se šprdao Said Huseinović, na drugoj življi od ostalih bio "rezervista" Samir Bekrić, a dva gola postigao je Vernes Selimović koji se tako ugurao među majstore iz "mira". Poker asova i Vernes.

Bio je on solidan igrač i koristio je Želji, premda su mnogi smatrali da je "onako". Danas, kada ga se spomene, pa eto...kao da nije ni igrao u Želji.