"U BiH sam oživio karijeru, nekada sam matirao Courtoisa"

Fudbalski poklonici u BiH su se pitali ko je taj Obradović, odakle je došao i šta igra. Sa 187 centimetara visine i snažnim udarcem nije dugo trebalo Obradoviću da se nametne stručnom štabu i pokaže svoje umijeće, a dosad je u dresu bijeljinskog kluba postigao 44 pogotka i upisao 12 asistencija. 

Ovaj srbijanski internacionalac je za SportSport.ba ispričao kako je počela njegova fudbalska priča i kako je zapravo nakon igranja na visokom nivou došao u BHT Premijer ligu BiH. 

"Karijeru sam počeo u Starim Banovcima, malom mjestu u blizini Beograda i tu sam trenirao sve do jedanaeste godine. Onda sam prešao u FK Zemun, a potom sam kao junior nastupao za FK Partizan i tu sam ostao ukupno godinu dana. Nedugo nakon toga s 18 godina  odlazim u Belgiju, tačnije u klub Eupen s kojim sam uspio izboriti plasman u elitni rang i igranje u Jupiler ligi je bio vrhunac u mojoj dosadašnjoj karijeri. Sada kada se osvrnem na sve, mislim da sam mogao napraviti više, ali nisam imao kvalitetne ljude oko sebe i dolaskom u BiH sam počeo sve od nule", kazao nam je Obradović. 

Iako je rođen i odrastao u Beogradu, zahvaljujući porijeklu roditelja Obradović je imao priliku nastupati pod zastavom Crne Gore.

"Do poziva u juniorsku reprezentaciju Crne Gore sam igrao za sve selekcije Srbije. Sjećam se da sam u dresu Crne Gore igrao upravo protiv BiH, ali to je bila jedna kratka epizoda i nisam pozivan kasnije. Od igrača iz te moje generacije najviše je uspio Stefan Savić, danas je u Atletico Madridu."

Obradović je igrajući u Belgiji za Eupen dijelio svlačionicu s igračima koji su danas reprezentativci. 

"U Eupenu mi je bilo zaista lijepo. Zajedno sa mnom su bili Danijel Milićević i Ervin Zukanović, koji danas igraju za reprezentaciju BiH, i u to vrijeme smo bili faktički nerazdvojni. Držali smo se jedni drugih. Iako su nam se putevi kasnije razišli, ostao sam s njima u korektnim odnosima, posebno sa Milićevićem s kojim se nekada i vidim", priča nam Obradović. 

Nakon epizode u Eupenu uslijedio je pad u Obradovićevoj karijeri. Prešao je potom u drugoligaški Francs Borains, a onda je šest mjeseci bio bez kluba.

"Kada je predsjednik Eupena otišao iz kluba odlučio sam da idem s njim. On i moj menadžer su sarađivali i otišao sam u klub po imenu Francs Borains, što će se ispostaviti kao velika greška. Nastali su problemi u klubu, primanja nisu bila redovna, da bi potom došlo do raskida ugovora na njihovu štetu. Poslije toga bilo mi je jako teško, nisam imao kluba, išao sam po probama i mučio se samo. Srećom put me odveo u jedan Radnik i četiri godine kasnije mogu reći da sam napravio dobar potez. Pokazao sam da imam kvalitet, a samim tim i klubu je krenulo bolje." 

Iz Belgije, kako kaže, nosi lijepe uspomene.

"Posebno ću pamtiti trenutak kada je Eupen izborio plasman u elitni belgijski rang. Također se pamte i dva gola s kojima sam Charleroi izbacio iz lige, a imao sam priliku i zabiti Thibautu Courtoisu koji je danas u Chelseaju. Igrao sam još protiv De Bruynea, Witsela... Lijepe uspomene."

Današnji Radnik se nije mogao porediti s onim u koji je prije nekoliko godina stigao Obradović.

"U Radnik sam stigao preko jednog prijatelja iz Njemačke koji je bio u dobrim odnosima sa ljudima iz kluba. Nisam tada bio nešto skeptičan, jer sam znao da mi je bitno samo imati klub i pokazati šta znam. Sada kad vidim u kakvom stanju je Radnik, koliko se digao za klub, ponosan sam na sve što sam u proteklim godinama doživio ovdje."

Svih ovih sezona Obradović je dokazao svoju vrijednost. Već u januarskom prijelaznom roku bi mogao krenuti dalje. 

"O tom transferu se redovno govori kada se približava prijelazni rok. Ne krijem da bih volio otići na zimu, ako bi došla ponuda koja bi zadovoljila i mene i klub, ali nisam previše opterećen s tim. Ako dođe ponuda, onda ću porazgovarati sa ljudima iz kluba i vjerujem da ćemo naći zajednički svih na zadovoljstvo svih", dodaje Obradović.

Ne krije Obradović da je u proteklom periodu imao ponude iz vrha BHT Premijer lige BiH. 

"Imao sam ljetos razgovore sa Sarajevom, bilo je u prošlosti priča za Zrinjski, Velež, Borac, Željezničar, ali dosad je najkonkretnija bila Sloboda. Tadašnji predsjednik kluba me zvao i rekao mi da odlučim, ali zapelo je oko uslova i ostao sam u Radniku. Donio sam dobru odluku, ovdje mi je lijepo i nemam namjeru ići po svaku cijenu." 

Na pitanje da li ima velike razlike u kvaliteti fudbala u BiH i Srbiji, odgovorio je:

"Po mom mišljenju, nema. Mi smo igrali prijateljske utakmice sa klubovima iz Srbije poput Borca, Čukaričkog i Voždovca i vrlo dobro smo se nosili. Samo dva-tri kluba u Srbiji odskaču, sve ostalo je približno. Isto tako, treba imati na umu da je prvenstvo u BiH postalo kvalitetnije nakon skraćenja lige, a uz to i praćenije. Znam po sebi. Ja sam i ranije davao golove za Radnik, ali me niko uopšte nije zvao, a sada svako malo dolaze pozivi", riječi su Obradovića na kraju razgovora za SportSport.ba.