"Raditi u Galati bilo je kao u Realu... Sneijderu i Podolskom ne moraš ništa govoriti" · Intervju

Nije bilo Vukasu lako. Igrači su dolazili, odlazili, vremena za uigravanje nikad dosta... Iznad njegovog imena postojala je sumnja s obzirom da je samostalno prethodno radio veoma malo, ali, evo, nakon nepuna tri mjeseca je uspio da ostvari dobar dio svojih nacrta.

Eliminacijom Utrechta i prolazom u 3. pretkolo Vukas je priredio navijačima slavlje koje je trajalo do kasno u noć. Na ulicama je jutros imao status heroja, svi su prilazili, čestitali, no posao koji je uradio ostavio je iza sebe. Predvečer ga čeka novi trening, slijede pripreme za derbi sa Željezničarom. 

"Ponosan sam na momke. Dali su zadnji atom snage za ovaj uspjeh, a dobrim dijelom zaslužni su svakako i navijači. Još na druženju s njima prije utakmice mogao sam da se uvjerim koliko dišu za ovaj klub. Nema nekog imperativa, da nešto moraš ili slično, ali jednostavno kada vidiš sve to imaš obavezu da ostaviš srce na terenu. Sinoć smo se lijepo proveselili, no to je to, Utrecht je prošao... Sada se okrećemo onome što nas čeka u narednom periodu", javio se Hari Vukas za SportSport.ba.

U prvom poluvremenu igrači su išli linijom manjeg otpora, no u nastavku se promijenila slika.

"Činjenica je da u prvom poluvremenu nije bilo to to. Još kada primite gol u nadoknadi, na onakav način, za očekivati je da igrači budu na neki način i potreseni, bez obzira koliko utakmica u nogama imali. Osjetio sam da treba to sve smiriti, dati im podršku, pogotovo 'malom' Brkiću koji nas je svojim intervencijama spašavao u Utrechtu. Taj golman nam daje takvu sigurnost da je pravo bogatstvo imati ga u timu. Utuvio sam igračima u glavu da možemo igrati i da moramo. Na kraju se sve završilo kako se završilo. Prezadovoljan sam i njihovom fizičkom spremom, pristojna je bila i kilometraža svakog od njih, baš na jednoj evropskoj razini."

Da dođe u Zrinjski savjetovao mu je i Ante Miše.

"Znam da je bilo upitnika kada sam došao. U Hajduku se, ipak, nisam nešto dugo zadržao, radio sam i kao pomoćnik, ali to je nešto sasvim drugo. Iskustvo koje sam stekao ranije mnogo mi danas koristi i vidim da sam dolaskom u Zrinjski napravio više nego dobar potez. Kada je došao poziv iz kluba vrlo brzo smo se dogovorili. Za mene je to bio možda i najveći izazov dosad, znao sam šta taj klub znači u bh. nogometu, da je to vrh, kako ja volim reći."

Čvrsto Vukas stoji na zemlji, a prokomentarisao je i igrački kadar s kojim radi.

"Na dobrom smo putu, zadovoljan sam stvarno, ali ovo je početak. Ne treba se zanositi. Svaki sport zadrži uspone i padove, trebamo biti svjesni toga i raditi maksimalno ozbiljno kako bismo nastavili u ovom smjeru. I igrački kadar je veoma dobar. Neke sam igrače poznavao od ranije, neke trenirao, a i novi su se uklopili veoma dobro. Činjenica je kako su možda Hadžić i Govedarica više eksponirani od nekih drugih, jer su oni ti koji završavaju akcije, daju golove, asistiraju..., ali to ne smije umanjiti vrijednog nekog drugog. Ako nešto trebam izdvojiti, onda bi to bilo kompaktnost ili zajedništvo koje imamo u timu."

Naredna prepreka Zrinjskom u Evropi će biti Malmo.

"O njima ne treba trošiti riječi. Radi se o jednom od najvoljih klubova u Švedskoj. Njihov fudbal je brz, okomit, nabildan, što bi se reklo. Oni daju dosta golova, ali i primaju, što se moglo vidjeti i po tome što su protiv Domžala primili četiri pogotka u dvije utakmice. Respektujemo ih jako, bit će neizvjesno."

Kroz razgovor s Vukasom pomenuli smo i Galatasaray. Opisao je kako je raditi u jednom takvom klubu.

"A to je za mene bio Real Madrid, od organizacije pa nadalje. Ma, prestrašno. Bilo je uživanje tamo raditi. Nevjerovatna zemlja, ljudi obožavaju nogomet, a sa druge strane je toliki pritisak da ako jednu utakmicu izgubiš da je tragedija. Navijači su isto posebna priča. Na utakmici ih bude 40 do 50 hiljada, a kada se kao trener proštaš gradom, ljudi konstantno prilaze, žele da vas dodirnu, uslikaju se... Nije lako živjeti tamo, ali je slatko."

Sarađivao je u tom periodu s vrhunskim igračima.

"U jednom trenutku u klubu su bili Sneijder, Podolski... To su takvi majstori da njima ne trebaš skoro ništa govoriti, sve sami vide, znaju šta im je činiti, ali kada si zvijezda onda i nisi toliko gladan na terenu. Bilo je tih starijih igrača koji su se naosvajali svega, imali dobre govore i taj period u Galatasarayu za njih je bio bio odrađivanje posla. Mi smo kasnije napravili čistku i doveli desetoricu novih fudbalera, što je bio pogodak ako se uzme u obzir da je Galatasaray s njima danas šampion. Igoru Tudoru i meni 'uteg' je bio Fatih Terim. On je bog u tom klubu, a kako je tada bio bez angažmana, samo su se čekali kiksevi kako bi nas potjerali i njega doveli. Tako je na kraju i bilo."

Trenerskog uzora, kaže nam, nema...

"Čitam ovako neke intervjue i vidim kako gotovo svaki trener ima nekoga ko ga inspiriše, ali ja osobno nemam. Od svakog volim ponešto uzeti. U jednom trenutku me impresionira Guardiola sa svojom napadačkom igrom, a onda u sljedećem Simeone sa svojom odbranom. Najviše sam uzeo i naučio od Tudora. On je proveo godine i godine u Juventusu, naučio je puno toga, kako stvari trebaju funkcionirati na terenu i izvan njega i taj rad s njim me najviše obogatio."

Kao klinac Vukas je mnogo obećavao, ali karijeru srazmjernu talentu nije ostvario.

"Da, baš tako. Karijera mi nije bila u skladu s talentom. Igrao sam u kadetskoj reprezentaciji Jugoslavije, što nije bila mala stvar, ali kasnije sam mijenjao klubove, nisu me zaobilazile ni povrede... Na kraju se završilo sve zbog srčanih problema. Utvrđena mi je anomalija koja je mogla donijeti mnogo, mnogo problema, ali srećom na vrijeme se otkrilo. Danas imam ugrađena dva stenta i živim normalno, s osmijehom na licu. Često mi neki kažu da nisam baš odabrao pravi posao, imajući u vidu sve to, no stres je svugdje prisutan, samo je pitanje na kojem nivou. Jasno je da kao trener ne možeš biti staložen, moraš nekada i podivljati, međutim pokušavam da balansiram sve to i radim na sebi."

Trenerskom poslu pristupa maksimalno ozbiljno, a otkrio je i što voli raditi u slobodno vrijeme.

"U Mostaru sam natrpan poslom, jednostavno po prirodi sam takav da volim da sve štima, da bude tip-top. Nisam od onih trenera koji će reći: 'Ma, pusti to...' Ovako volim napraviti sve i poslije da ne mogu sebi nešto prigovoriti. Ili radi kako treba ili nemoj nikako. U slobodno vrijeme inače volim pogledati koji film ili neku seriju, ali sada je toga manje. Volim i gledati press konferencije nekih svjetskih trenera, vidjeti njihove ideje, kako pričaju o nogometu ili pročitati intervju nekoga ko možda nema veze sa sportom. Sport jeste moj život, ali ima i drugih stvari. Treba svačija razmišljanja uzeti u obzir."

Vukas je dobio ime Harryju Belafonteu, tamnoputom pjevaču i glumcu, podrijetlom s Jamajke.

“Baka se čudila kakvo je to ime, zapisala ga je na papirić koji je držala u pregači i čitala ga susjedima u Vedrinama”, ispričao je Vukas koji je kao fudbaler igrao za Domžale, Zadar, Hajduk, Charleroi...