Oktobra 1994. godine na jednom od najvrućih stadiona u Španiji, Zaragozinoj La Romaredi, debitantski nastup upisao je 17-godišnji mladić po imenu Raul Gonzalez Blanco.
Tim nastupom Raul je postao najmlađi igrač koji je ikada nastupio u dresu Reala. Već sljedeću utakmicu na Santiago Bernabeu Raul je ostvario novi uspjeh. Zabio je prvi ligaški gol i to gradskom rivalu Atleticu, čiji su ga „stručnjaci“ otjerali iz klub aprocjenivši da nije dovoljno talentovan za njih.
Petnaest i pol godina kasnije Raul je na La Romaredi Zaragozi zabio vodeći pogodak za Real u 51. minuti i prilikom postizanja pogotka povrijedio se i odmah morao napustiti teren. Dan poslije ljekarski pregled je pokazao da je za Raula sezona završena. Mediji u Španiji već su se raspisali kako je njegova karijera u Madridu gotova.
Budu li u pravu biće to još jedan dokaz da je ljudski život isprepleten veoma čudnim pričama. Sudbina je tako htjela da Raul Gonzalez, jedan od najvećih fudbalera koje je svijet imao, odigra i prvu i posljednju utakmicu u dresu voljenog kluba na La Romaredi.
Raul Gonzalez je čovjek koji drži mnoge rekorde. Igrač je sa najviše golova u historiji Reala, najbolji je strijelac Lige prvaka, reprezentacije, drugi strijelac španske lige svih vremena, drugi po broju nastupa u ligi, prvi u Realu.....
Iako jedna od najvećih sportskih ličnosti na svijetu u posljednjih dvadesetak godina Raul Gonzalez nikada nije bio neko ko je slavu sticao na modnim pistama, naslovnicama modnih časopisa. Jedini njegov način dokazivanja bio je zeleni travnjak Santiago Bernabeua i drugih stadiona širom Španije i Evrope.
Nije poput mnogih fudbalera oženio manekenku ili pjevačicu, nego ženu koja iz „običnog“ života, ženu koja se nije slikala (polu)gola da bi uspjela, nego je završila fakultet i radila kao i sav normalan svijet.
Podarila mu je četiri sina i kćerku. Sinovima je dao imena po velikanima, Jorge (Jorge Valdano), Hugo (Hugo Sanchez), a blizancima Mateu (Lothar Matheuss) i Hectoru (Hector Rial), dok se kćerka zove Maria. U slobodno vrijeme čita Artura Pereza i sluša izvornu špansku muziku, pomaže u mnogim akcijama UNICEF-a, a golove proslavlja ljubeći vjenčani prsten.
U više od 15 godina aktivne karijere nikada nije dobio crveni karton, niti je iko ikada rekao nešto ružno o njemu. Nikada nije, iako je kao kapiten imao mnogo puta priliku, hvatao suparničke grubijane za vrat. Raul Gonzalez je definitivno, jednom riječju, LEGENDA.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
