Republika Irska je sve samo ne lagan protivnik

Nakon što ste jutros mogli pročitati kako su Irci i više nego dobro upoznati s našom reprezentacijom, pobliže ćemo vas upoznati sa našim protivnikom. 

Republika Irske je rerezentacija koja predstavlja Irsku u nogometu, a koju vodi Nogometni savez Irske (FAI). 

Historija

Svoju prvu utakmicu Republika Irske odigrala je 1924. godine na Olimpijskim igrama, gdje su došli do četvrtfinala. Od 1924. do 1936. godine momčad je nastupala kao Slobodna država Irske, a od 1950. se vodi kao Irska. Tri godine kasnije, dakle 1953. godine, dobili su suglasnost FIFA-e da nastupa na turnirima. 

Reprezentacija je naujspješniji period imala pod vodstvom Jacka Charltona i njegovog nasljednika Micka McCartyha. Prvo veliko takmičenje izborili su 1988. godine, kada su se plasirali an Evropsko prvenstvo, gdje su igrali samo grupnu fazu. Dvije godine kasnije igrali su na Svjetskom prvenstvu i uspjeli doći do četvrtfinala, a onda ih je izbacio domaćin, selekcija Italije.

Propustili su Euro 1992. u Švedskoj, a dvije godine kasnije su nastupili u Sjedinjenim Američkim Državama. U osmini finala su zaustavljeni od Meksika. Na naredna dva velika turnira, EP u Engleskoj i SP u Francuskoj, nisu izborili učešće. Na scenu se vraćaju u Japanu i Koreji 2002. godine. I opet su zaustavljeni u osmini finala. Španija je bila bolja (3:2).

Do ovog ljeta i Poljske i Ukrajine, nisu više igrali na velikim turnirima. Mada, dobro je poznata priča o njihovim kvalifikacijama za SP 2010. godine, kada ih je Henry rukom izbacio iz doigravanja i Trikolori su nezasluženo putovali u Južnu Afriku, gdje se ipak nisu proslavili i na neki način ih je stigla kazna.

Jasno je da je ovo reprzentacija sa bogatom historijom. Renomirani sastav predvođen Giovannijem Trapattonijem želi na Euru ostvariti dobar rezultat, ali neće im biit lako budući da već u grupi igraju protiv Hrvatske, Španije i Italije. 

Giovanni Trapattoni

Trapattoni je rođen 17. marta 1939. godine u Milanu i poznat je kao "Trap" ili "Il Trap". Riječ je o bivšem italijanskom reprezentativcu i proslavljenom trenerskom imenu. Smatra se najuspješnijim trenerom Serije A. Kao igrač je nastupao za Italiju na Svjetskom prvenstvu 1962. godine u Čileu, gdje je Brazil bio prvak. Uspješnu karijeru kao igrač započeo je u Milanu ranih 60-ih. Po vokaciji je bio zadnji vezni i više je radio defanzivne zadatke, ali ujedno bio kreator mnogih napada svojih ekipa. I kada se činilo da će cijeli život provesti kao igrač Milana, prešao je u Varese 1971. godine, zadržao se kratko vrijeme, odmorio jedno kratko vrijeme i krenuo u veliku avanturu kao trener.

Prvo je trenirao mlade igrače Milaan, onda seniore Milana, pa Juventus, Inter, Bayern, Cagliari, Fiorentinu, Benficu, Stuttgart... Od 2008. godine je selektor Rep. Irske.

Ujedno je Trapattoni jedan od četiri trenera, uz  Ernsta Happela, Josea Mourinha i Tomislava Ivića, koji je osvojio naslov u četiri različite zemlje. Uz Uda Latteka je jedini trener koji je osvojio sva tri Evropska klupska naslova. Rekorder je i po broju osvojenik Kup UEFA (danas Evropske lige). Triput je osvajao ovo natjecanje.

Nije se, ipak, proslavio na klupi Azzurra 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji, jer je Italija tada ispala od drugopomenutog domaćina u osmini finala. Vodio je Italiju i na Evropskom prvenstvu u Portugalu dvije godine nakon toga. Italijani su završili na trećem mjestu iza Švedske i Danske u grupi C.

Što se njegove karijere na klupi Irske tiče, započeo ju je 11. februara 2008. godine. Debi je imao 24. maja 2008. godine protiv Srbije u prijateljskoj utakmici, koja je završena rezultatom 1:1. Druga njegova utakmica, također prijateljska, odigrana s Kolumbijom pet dana kasnije, završena je pobjedom njegove reprezentacije 1:0. 

Prva natjecateljska utakmica bila je protiv Gruzije i Crne Gore u kvalifikacjama za SP 2010. godine. Prvi poraz na klupi Irske doživio je 19. novembra 2008. godine na Croke Parku, kada je Poljska slavila s 3:2. Zahvaljujući golu iskusnog napadača Robbiea Keanea, neporažen se sa Ircima vratio iz svoje Italije. U septembru 2009. godine potpisao je novi ugovor sa FAI (Irski nogometni savez). Uslijedile su utakmice doigravanja za SP 2010. godine i onda sporni trenutak, kada je Thierry Henry rukom u produžetku postigao gol i Trikolori su nezasluženo prošli dalje.

Kvalifiakcije za Euro 2012. godine uspješno su okončane. Irci su završili na drugoj poziciji iza Rusije u grupi B sa 21 bodom iz 10 utakmica (6:3:1). Kvalifikacije su otvorene gostujućom pobjedom protiv Armenije, potom domaća pobjeda nad Andorom, a onda prvi teži izazov i poraz od Rusije (2:3). Bio je to jedini poraz u regularnom dijelu kvalifikacija. Remizirali su Irci sa Slovačkom u gostima i kod kuće te s Rusima u Moskvi 

U baražu su bili ubjedljivi protiv Estonije. Prvo 4:0 pobjeda u Talinu i sve je već bilo riješeno. U Dublinu 1:1 i Irci s ukupnih 5:1 odlaze na Euro, za koje se sada dobro pripremaju. Prva priprema je upravo utakmica protiv naše reprezentacije u subotu u Dublinu.

Irci su na mnogim stadionima igrali svoje domaće utakmice 

Od 1980. godine Irska većinu domaćih utakmica igra na Lansdowne Roadu u Dublinu, nacionalnom ragbi stadionu koji je u vlasništvu tamošnjeg Ragbi saveza (IRFU). Otvoren je Aviva stadion 14. maja 2010. godine, koji je u zajedničkom vlasništvu Irskog ragbi i nogometnog saveza.

Iako će se po isteku 60 godina najma postati samo u vlasništvu Nogometnog saveza. Prva međunarodna utakmica odigrana je na Lansdowne Roadu protiv Italije 1981. godine. Prije rekonstrukcije stadiona, posljednja utakmica na istom odigrana je u novembru 2006. godine, a tada je Irska demolirala San Marino s 5:0.

Danas Aviva stadion može primiti 51.700 ljudi za vrijeme utakmica. Irska je znala svoje utakmice igrati i na Croke Parku, čiji je kapacitet čak 82.500 mjesta. Prije  80-ih godina Irska je također igrala na Dalymount Parku, stadionu Bohemiansa. Igrano je također i na RDS Areni, Tolka Parku, Mardyke i Flower Lodgeu u Corku. Tokom izgradnje Aviva stadiona, dvije prijateljske utakmice igrane su na Thomond Parku u Limericku. 

Tradicionalno, Irska domaće utakmice igra u zelenim dresvima, bijelim štucnama i zelenim šorcevima. Druga kombinacija je suprotna, iako je bilo iznimka, kao naprimjer narandžasti dresovi 1990-ih godina. Trenutno reprezentacija nosi komplete sportske marke Umro, s kojim Savez ima ugovor do 2020. godine. U rijetkim slučajevima su igrači nosili sivi dres ili crni. 

Igrači većinom igraju u Engleskoj, predvode ih Given i Keane 

Veliki broj reprezentativaca Irske igra u Engleskoj. Sva tri golmana nastupaju na Otoku. Iskusni Shay Given brani u Aston Villi, ali iza sebe ima bogatu karijeru. Drugi golman, Keiren Westwood, član je Sunderlanda, dok Davide Forde brani u prvoligaškom Millwallu. 

Glavni igrači u odbrani su John O'Shea iz Sunderlanda, inače poznat iz vremena dok je igrao za Man. United, Stephen Kelly iz Fuilhama, zatim je tu Kevin Foley iz Wolverhamptona, kao i Stephen Word. 

Vezni red je poprilično zvučan kod Iraca. Glenn Whelan je član Stoke Cityja za koji nastupa i naš Asmir Begović, dok Aiden McGeady igra u moskovskom Spartaku. Jedan od najboljih u reprezentaciji zasigurno je iskusni Damien Duff (Fulham), zatim Darron Gibson (Everton), Keith Andrews (WBA)...

Prvi strijelac je Robbie Keane. Iskusni napadač američkog LA Galaxyja je za Irsku odigrao 115 utakmica i postigao 53 pogotka. Kevin Doyle (Wolverhampton) je u 46 nastupa postigao 10 golova. Itekako je opasan Shane Long, napadač WBA... 

Još neki irski igrači koji su u opticaju: Stephen Henderson (golman, West Ham), Shane Duffy (odbrana, Everton), Kevin Kilbane (odbrana, Hull City), Marc Wilson (odbrana, Stoke), Seamus Coleman (odbrana, Everton), Leon Best (napadač, Newcastle)...

Najviše utakmica za reprezentaciju odigrao je golman Shay Given (12), slijedi Robbie Keane sa 115, pet utakmica manje odigrao je Kevin Kilbane, Steve Staunton je odigrao 102, a 95 Damien Duff. Ubjedljivo prvi strijelac je Keane sa 53 gola i on još aktivno igra.