S Rođenima 45 godina: Srce i duša uz Mostar i Velež

Velež je osnovan 1922. godine i u periodu prije agresije na našu zemlju bio je uz Sarajevo i Željezničar najpopularniji bh. klub. Osim u Mostaru i Hercegovini Velež je veliki broj navijača imao i širom Jugoslavije pogotovo u onim gradovima koji u to vrijeme nisu imali prvoligaša.

Rođeni su na stadionima širom Jugoslavije dočekivani i ispraćani aplauzima, no nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu za klub mostarske raje počinju problemi. Velež je otjeran sa svog stadiona, miljenici vladajuće elite postali su neki drugi klubovi, a mnogi su se nadali Veležovom nestanku.

Ispadao je Velež u niži rang bh. fudbala, no uspjevao se vratiti ali pravog iskoraka kakav su očekivali navijači nije bilo. Loša sportska politika, sraman odnos vladajuće elite prema klubu i niz drugih faktora "držali" su Rođene na marginama bh. fudbala. I ponovo je na kraju prošle sezone došlo do neizbježnog, ispadanja u niži rang.

Dušebrižnici su došli na svoje, nagovještavali su gašenje Veleža, no prevarili su se. Velež se neće ugasiti dok je njegovih navijača, a Velež navijača ima u svakom dijelu svijeta i oni su uvijek spremni pomoći svojoj velikoj ljubavi.

Jedan od njih je Denijal Behram, čovjek koji je zbog prokletog rata život nastavio van svog Mostara u Holandiji, no kao i veliki broj Mostaraca koji danas ne žive u ovom lijepom hercegovačkom gradu, Velež ne zaboravlja.

Rođen je davne 1963., sretno oženjen jednom Sarajkom i otac troje djece. Starija mostarska raja ga zna kao Denku, a mlađa kao Denija. Aktivan je na društvenim mrežama, a gotovo svaka njegova objava je vezana za Mostar i Velež i gotovo svaka je poziv raji da se priključi nekoj od akcija pomoći Veležu i ostalim mostarskim klubovima.

"Volim Velež, crveni boju i petokraku otkad znam za sebe. Možda je pretjerano ali nije demagogija, s Veležom se i danas liježe s Veležom se budi, Nekada davno sam obukao Veležov dres i ne mislim ga mijenjati. Drago mi je što mogu reći, sretan sam zbog toga. Nisam jedini 'bolesnik" Veleža. Ima nas i neka nas. Ja sam samo jedan od onih koji vole svoj Velež", za SportSport.ba govori Behram kojeg smo dugo molili za razgovor.

Skroman i ponizan na početku nije pristajao jer se "bojao" reakcije raje, one koju spominje u svakoj rečenici i koja kao i on živi za Mostar i Velež.

"Zašto ja, zbog čega sam zaslužio da govorim o Veležu o svojoj ljubavi? Ima mnogo raje i navijača koji su zaslužili prije mene da nešto kažu o Veležu. Njima veliko hvala što vole Velež", prva Denkina reakcija je bila nakon što smo ga upitali da li bi govorio za SportSport.ba.

Nismo odustajali, uspjeli smo ga nagovoriti i isplatilo se. Iz svake Denkine rečenice može se mnogo toga naučiti.

"Ima sigurno više od 45 godina kada me moj rođak Senad Kovačević Kivi prvi put odveo na utakmicu Veleža. Protivnik je bio Hajduk. Kakav je samo to osjećaj bio. To je onaj miks dječije radosti pun ljubavi i pasije. Adrenalin koji te drži i tjera te, tjera te da ga još više voliš. I danas me taj osjećaj drži, a riječima se ne može opisati. Tad upoznah Velež i tad ga zavolih. Namjerno ga sretoh i namjerno zavolih", govori Behram.

Prošlo je više od 45 godina od prvog susreta Denke i Veleža, no ljubav ne blijedi. Naprotiv, ona je iz dana u dan sve jača.

"S Veležom sam imao randes svake nedjelje. Ostao mu vjeran i dan danas. Prema Veležu smo randese sa djevojkama 'štelili'. Prvo Velež pa sve ostalo. Pamtim sretne dane, dane uspjeha i radosti i sve naše pobjede. Pamtim tugu i suze, uspone i padove. Doživio sam da kao dijete vidim onu famoznu utakmicu sa Derby Countyjem kada smo ih 'uzeli' 4:1. Pamtim i crvenog ovna, simbola Derbyja, kojeg su navijači ofarbali i unijeli u stadion, a policija ih ganjala. Pamtim i tri finala Kupa Maršala Tita, dva smo dobili, a jedno izgubili. Pamtim i utakmicu protiv Travnika odigranu ljetos kada ga je Zvonić 'zabio'. Tom golu sam se radovao kao dijete, ma čak i više nego 'orgazmima' 1981. i 1986", govori Denko.

Objašnjava potom Denko i šta njemu predstavlja Velež.

"Klub mog djetinjstva i mladosti, klub historije i tradicije, simbol antifašizma, slobodarstva i otpora, simbol padova i ustajanja. Klub koji se voli srcem i dušom, jednostavno klub s kojim se rađa i umire. Nije ona bezveze: 'Velež do groba'.

Razočaran je Denko i na činjenicu koja kaže da Velež ne može igrati na svom stadionu, no još više je razočaran na one kojima je Velež ime dao, a na kraju su ga 'pljunuli'.

"Htjeli su nas uništiti, stadion nam je okupiran i protjerani smo. Najgore što su na njega 'pljunuli' oni kojima je ime dao, napravio od njih ljude i uveo ih u život. Pljuju i danas po njemu. Smeta naš Velež njima, dobro im smeta. Neće to priznati, samo kad se dobro smrači jer otvoreno ne smiju reći. A, mezar su mu iskopali i položili ga. Trebalo je samo zemlju nabaciti, no zahvaljući raji Velež je ustao. Jači i prkosniji od svega".

I pored toga što je ispao iz društva najboljih, te što već godinama nije u vrhu bh. fudbala, Velež ima podršku na svakoj utakmici, a još uvijek se prepričavaju gostovanja Red Armyja na Grbavici i u Travniku kada su Rođeni igrali u Prvoj ligi Federacije BiH. Denko za navijače ima samo riječi hvale.

"Najbolji navijači na svijetu. Navijači koji znaju da vole i da kritikuju. Navijači, oni pravi, a ne papci, ustvari nikad nisu ni otišli sa tribine. Samo se ta tribina razmjestila po svijetu. U ovim riječima Miše Marića se krije istina o nama. Ima nas i neka nas, od one raje iza gola (Red Army) koja je na svakoj utakmici do Ibrahima Begića iz Zenice, starca od 80 godina koji do sada nije propustio niti jednu utakmicu Veleža. Ima nas od Australije do Kanade i neka nas. Navijači su najveće blago Veleža, svi dođu i odu samo oni ostaju. Kako sam već rekao, do groba", ističe Behram.

Klub navijača Red Army, Udruženje građana Mostarski Rođeni i Facebbok grupa Red Arm Old Crew u svakom trenutku su uz Velež. Do danas su učestvovali u brojnim akcijama prikupljanja pomoći Veležu, a tako će biti i u budućnosti.

"Mnogo raje koja je 'vani" pomaže Veležu svojim donacijama. Spomenut ću primjer kupovine autobusa za devedeseti rođendan Veleža. Danas smo okupljeni u Facebook grupu Red Army Old Crew, a tu su i Klub navijača Red Army i Udruženje građana Mostarski Rođeni. Ima nas širom Evrope i svijeta i ponosni smo što svi zajednom možemo pomoći našoj ljubavi. Radimo i na organizaciji Crvenih noći zadnjih pet godina u Holandiji, skupljamo donacije za sportsku opremu, za pomoćni teren, kupovinu novogodišnjih paketića za predpionire i pionire našeg kluba. Saradnja sa KN Red Army i UG Mostarski Rođeni je fenomenalna i samo zajedno možemo uspjeti. Bilo bi nezahvalno ne spomenuti individualne donacije i akcije raje od kupovine materijala za klub do pomoći u organizaciji 14. februarskog turnira u organizaciji KN Red Army. Naša saradnja je poboljšana otkako su u naš klub došli novi ljudi u Upravu. Oni imaju našu veliku podršku", govori Denko.

Na kraju razgovora ovaj veliki navijač Veleža ističe da mu je najveća želja povratak njegove ljubavi u vrh. bh. fudbala,te izgradnja novog stadiona.

"Uskoro će Velež napuniti sto godina i želja mi je da se do tada vratimo u vrh. bh. fudbala. Tu nam je i mjesto. Želja mi je i novi stadion, napravili smo tri, a neko samo semafor. Želja mi je i nastup u Evropi, želja mi je jak i stabilan Velež sa dobrom omladinskom školom po kojoj je Velež nekad bio poznat. A, da će biti Veleža, biće ga, dok je raje biće i njega. Izlazio je naš klub iz svih borbi kao pobjednik, pobjeđivao je utakmice, dušmane i svoj egoizam. Iz svih borbi izlazio je još jači i čvršći i tako će biti i ovaj put", zaključio je Denko.