Sakibe, reci nam, de, šta to tvoje ruke rade · Komentar

Scena je to što može biti realna samo na filmu. U životu pak postoje inačice, prenesena značenja. Nekada, na prvu nejasne stvari, kada ih analiziraš postanu identične filmskom primjeru. Oslikana stvarnost.

Sakib Malkočević je oličenje potcjenjenog čovjeka. Nerijetko čak i prezrenog.

U jednoj od epizoda Top liste nadrealista, svježe predratnoj, pokucaju na vrata osobi koja bi trebala biti mobilizirana. Izlazi Branko Đurić preobučen u ženu, dovitljivo pokušavajući objasniti da on nije više Sakib, nego Sakiba.

U pjesmi Zabranjenog pušenja postoji pak Abid. Pa se autor pita šta to njegove ruke rade. Udarnički rade, burazere, da bude gasa za sve. Abid je u pjesmi iskorišten zbog rime, Abide - reci nam de, Sakib u skeču zbog imena kakvo jeste u svojoj suštini. Ime Sakib, jelte, djeluje šega.

Nećemo sada ovdje o fenomenologiji imena koja se u našoj kulturi koriste u svrhe infantilnog humora. Tek nekoliko rečenica o Sakibu Malkočeviću, ponajviše zbog imena u široj javnosti nipodaštavanom fudbalskom treneru, kojem bi zbog njegovih dostignuća svijetla obraza trebalo dodijeliti ulogu "punishera". Onoga koji smije da kažnjava ukoliko bi ga neko i dalje s podsmjehom doživljavao.

Sakib Malkočević najuspješniji je fudbalski selektor BiH svih vremena, pa ako ćemo statistički uspješniji je i od Papeta. Koliko god je Safet Sušić nepravaziđen, Sakibov posao je specifičniji. Vodiš uvijek jednu te istu starosnu kategoriju, a djeca se mijenjaju. I uvijek - barem tri puta zaredom - s njima uradiš ono što je u reprezentacijskim okvirima najbitnije, odvedeš na Evropsko prvenstvo.

Sakib kao simbol nije značajan čovjek samo za za bh. fudbal, već i kulturološki. Kroz njegovu prizmu reflektuje se sijaset fenomena. Prvo što su kod nas po običaju najuspješniji ljudi ili oni koje mrze zbog brkova, žvaljavi, raščupani, kakvih sve ne fizičkih atributa ili oni što su im probacivali kroz noge kad su imali šest godina. U najgorem slučaju to su oni što se ne mogu tako zvati jer je 21. stoljeće (zamislite da neko danas dadne ime Sakib, Ekrem, Sabahudin, Fatima, Halima... toj djeci smijali bi se Khanovi, Imrani, Ereni i ini, živi ne bi mogli opstati od sopstvenog demodea).

Drugo. Sakib je selektor kadeta. Upravo do tog uzrasta mi i jesmo najbolji u svemu. Košarkaški prvaci Evrope smo u tom uzrastu. Da postoji takmičenje u kucanju eksera i baždarenju tlakomjera imali bi šanse jedino do tog uzrasta. Poslije već...

Sakib Malkočević bio je dobar fudbaler. Sloboda u kojoj je on igrao bila je svemirski brod za sve koje su kasnije nastupale. Kao trener vodio je također samo Slobodu. Ovaj autor nagledao se utakmica i na Koševu i na Grbavici gdje je Sakib bio pod posebnim tretmanom domaćih šereta. Volšebno je bio vrijeđan i ismijavan, tjerala se sa njim šega.

Ali valjda kad si pošten Bog ti dadne na drugoj strani. Postavi te za selektora kadeta BiH, pa iako nije najzahvalnije biti selektor kadeta u državi sa tri miliona selektora, roditelja i menadžera u jednom, dadne ti Bog snage da se izboriš sa iskušenjem i da se tvoja djela umjesto tebe svima smiju u brk.

Nije Bog stavio Sakiba da bude selektor juniora, pa da nikad nikoga ne dobije i ne plasira se nigdje.

Pitaju tako poštenog, odmjerenog, o sebi pri sebi Sakiba šta to njegove ruke rade, a on odgovara, udarnički rade burazere da bude bolje za godinu-dvije.

Pošteno, savjesno, u miru i tišini, daleko od polusvijeta. Šibale su ga nevjerne tome 11 rundi, ali Sakib se u 12. redovno trzne i odvede kadete na Euro.