Život sa usponima i padovima: "Ostao sam bez oca, prekinuo karijeru, a sada sam reprezentativac" · Intervju

Zeljković igra sjajno u dresu Mostaraca i sigurno da poziv u Zmajeve i nije iznenađenje. Ovaj rođeni Sarajlija uživa veliko povjerenje stručnog štaba Veleža, a za poziv u reprezentaciju saznao je pred sami kraj jednog od treninga.

Sigurno je bio u tom trenutku najsretniji čovjek na svijetu.

“Obavijest o pozivu u reprezentaciju je stigla tokom treninga, a šef Dudić mi je saopštio poslije treninga. Iz kluba su javili šefu, a on je prenio meni. Čitav taj dan mi je bio čudan. Cijeli dan maštaš o tome da budeš reprezentativac svoje zemlje i onda ti neko javi da su ti se snovi ostvarili“, priča Zeljković na početku razgovora.

Prošao je omladinsku školu FK Sarajevo, deset godina nosio dres bordo tima.

“U Sarajevu sam prošao cijeli omladinski pogon, od pjetlića do juniora. To je bila generacija u kojoj su bili Vazda, Rastoder, Kadušić, Čataković, Herić... Nisam ostao, ljudi u klubu nisu vidjeli da sam projekat za budućnost, a možda je to i bolje za mene. Išao sam okolnim putem, igrao sam, a to mi je bio jedini cilj. Većina mojih vršnjaka tada je potpisala ugovore za prvim tim FK Sarajevo, a nisu dobijali minutažu, te su završili u nekim lošijim klubovima“.

Sa 17 godina otišao je u Njemačku.

“Finansijski uslovi nisu bili najbolji i vratio sam se. Po povratku kući, ostao sam bez oca, te sam napravio pauzu dužu od pola godine. Na nagovor prijatelja Edina Šaranovića sam se vratio u nogomet,  on mi je pomogao i vratio me u život. Mnogo sam mu zahvalan, jer sam već bio odlučio da prekinem karijeru. Posvetio sam se drugim stvarima, htio upisati fakultet, ali upoznao sam njega, on me posavjetovao, otišao sam u TOŠK i najvažnije je bilo da igram od januara do ljeta. Izborili smo plasman u Prvu ligu FBiH i to se pokazalo kao pravi potez“.

Ističe da je mladom igraču najbitnije da igra.

“Uvijek ću reći da je bolje igrati Drugu ili Prvu ligu FBiH, te imati utakmica, a ne biti u ekipi i samo trenirati. Nije to to. Sa 23 godina ja imam više od 100 seniorskih utakmica. To ipak nije mala stvar“.

Iz Igmana je došao u Velež. Upravo je u međusobnim duelima skrenuo pažnju Mostaraca.

“Bio sam u Igmanu, a tadašnji trener Veleža Ibro Rahimić me zapazio u dvije utakmice protiv njih. Na njegov poziv sam stigao u Velež i tada smo izborili Premijer ligu“.

I u Veležu nije sve išlo po planu. Doživio je neugodnu povredu i nedavno se vratio. Pokazao je po ko zna koji put da je veliki borac i da se nikada ne predaje.

“Na početku sam rekao da je moj čitav život pun uspona i padova. Prošao sam mnoge gore stvari u životu od te povrede, shvatio sam je kao iskušenje od Boga i hvala Bogu sada je sve dobro. Čitava porodica je bila uz mene, majka sestra i otac, a iako on nije sada sa nama, 'gura' me to da ga učinim ponosnim“.

Veležu ide dobro ove sezone, a Zeljković je sjajno primljen.

“Tu sam dvije i po godine, odlično sam primljen, osjećam se kao domaći igrač“.

Do jučer je igrao po Drugoj i Prvoj ligi FBiH, a sada će svlačionicu dijeliti sa Džekom, Pjanićem, Višćom...

“Zaista veliki motiv. Do prije par godina sam maštao da se uslikam sa Džekom i Pjanićem, a sada ću imati priliku da treniram sa njima i zajedno provodim vrijeme. Na meni je da opravdam povjerenje selektora i svih tu ljudi“.

Sutra ga čeka novi izazov. Velež će odmjeriti snage sa gradskim rivalom Zrinjskim.

“Gradski derbi, znamo šta nosi, znamo šta znači za Mostar i navijače oba tima. Mi smo u psihološkoj prednosti, ali to i ne mora značiti ništa. Mi ćemo postaviti tako da pokažemo da želimo tri boda i nadam se da ćemo uspjeti u tome“.

Poruka navijačima?

“Navijači uvijek traže borbenost, zalaganje... I kada te ne ide lopta, uvijek moraš opravdati povjerenje i znati čini dres nosiš. Trudim se da to opravdam, a moja poruka za njih je da uvijek budu za nas i nadam se da će ova situacija sa koronom što prije proći i da nas bodre i budu naš 12-ti igrač“, dodao je na kraju razgovora za SportSport.ba novopočeni bh. reprezentativac i prvotimac FK Velež Samir Zeljković.