Skandal epskih razmjera: Sve je jasno - probosanski klubovi bez zaštite, do kada će se šutjeti?

Svijet se posljednjih godina mijenja brže nego što smo možda spremni priznati. Ratovi, novi geopolitički savezi, slabljenje međunarodnih institucija i povratak politika koje su se godinama činile poraženim ponovo otvaraju pitanja za koja smo vjerovali da su jednom zauvijek zatvorena. A, nažalost Bosna i Hercegovina u takvom svijetu nije pošteđena.

Za zemlju čiji opstanak, teritorijalni integritet i politički sistem već decenijama predstavljaju predmet različitih interesa, svako slabljenje međunarodnog poretka neminovno otvara prostor i onima koji godinama rade na njenoj razgradnji. Zato je opasno posmatrati društvene procese kao odvojene otoke.

Politika je jedno, sport drugo, ekonomija treće. Rečenica je koju ste do sada čuli mnogo puta. I doista, tako možda izgleda na papiru, ali u stvarnosti, granice su mnogo manje vidljive. Posebno kada govorimo o fudbalu.

Godinama slušamo da politika i fudbal ne bi trebali ići zajedno. Lijepa je to rečenica koju najčešće izgovaraju čelnici fudbalskih organizacija, kako na globalnim, tako i na lokalnim nivoima. Međutim, stvarnost je mnogo drugačija.

FIFA danass okuplja 211 nacionalnih saveza, više nego što Ujedinjene nacije imaju država članica. Fudbal je odavno mnogo više od igre, zapravo od najvažnije sporedne stvari na svijetu se pretvorio u društvenu, finansijsku, medijska i međunarodnu silu. I upravo zato ono što se dešava unutar jednog nacionalnog saveza ne može uvijek biti posmatrano samo kroz rezultat utakmice, tabelu ili jednu odluku Disciplinske komisije. Posebno ne u našoj domovini

Ako je fudbal, a jeste, jedno od najvidljivijih mjesta na kojem se prepoznaju društveni odnosi, onda je Fudbalski savez Bosne i Hercegovine mnogo više od administracije koja organizuje utakmice, reprezentativne ili klupske.

I zapravo tu dolazimo do pitanja koje više nije moguće zaobilaziti, pogotovo nakon skandalozne odluke Disciplinske komisije FSBiH koja je Borac kaznila sa 3000 KM zbog veličanja čovjeka osuđenog za ratne zloćine i genocid nad Bošnjacima.

Gdje su nestale zdrave snage bh. fudbala?

Gdje su ljudi koji su nekada imali ime, autoritet i dovoljno hrabrosti da kažu kada nešto u bh. fudbalu nije dobro? Gdje su bivši reprezentativci, treneri, nekadašnje zvijezde, ljudi koji su godinama gradili ime na bosanskohercegovačkim stadionima i koji su širom Evrope i svijeta prenosili ime naše domovine.

Gdje su na kraju krajeva i navijači velikih probosanskih klubova kada se odluke koje mogu mijenjati sliku bh. fudbala donose daleko od tribina?

Dok se navijači, prije svega Sarajeva i Željezničara, pa onda i Veleža, Čelika te Sobode kao i drugih patriotski nastrojenih klubova često međusobno iscrpljuju raspravama o predsjednicima, direktorima, trenerima, upravama i primanjima igrača, neke mnogo važnije odluke koje se donose u krovnoj kući bh. fudbala prolaze gotovo nezapaženo.

I upravo zato posljednji, blago rečeno skandalozni slučaj mizernog kažnjavanja Borca od strane Disciplinske komisije u kojoj se nalaze Goran Kosorić, Nermin Kljajić, Vilson Crnjac, Marinko Štrbac, Amira Trbonja i Dragana Brkić, nije samo priča o Borcu nego i o svima nama koji uglavnom čutke gledamo donošenje ovakvih i sličnih odluka.

Dakle, Radnik i Borac odigrali su 30. avgusta utakmicu koja je završila 2:2. Tokom susreta u Bijeljini došlo je do skandiranja Ratku Mladiću, zlotvoru osuđenom za ratne zločine i genocid nad Bošnjacima, nakon čega je utakmica nakratko bila prekinuta. O tome su izvještavali brojni mediji, a incident je zabilježen i u izvještajima sa utakmice.

Nekoliko dana kasnije stigla je odluka. Reći ćemo sa zakašnjenjem jer nekada u bolja vremena su se nakon ovakvih skandala sazivale vanredne sjednice i reagovalo se u roku od 24 sata. No, danas u krovnoj kući bh. fudbala vladaju neka nova pravila, vladaju u krajnjem slučaju i neki drugi ljudi kojima konstantno veličanje monstruma osuđenog za genocid nad Bošnjacima očito i nije neki veliki problem. Da je drugačije, vjerovatno bi i kazne bile rigoroznije.

Borac je kažnjen sa 3.000 KM i jednom utakmicom bez gostujućih navijača. Tužno, da ne može biti tužnije.

I tu dolazimo do pitanja koje trebamo postaviti. Kako smo došli do toga da se ovakve stvari kažnjavaju sa 3.000 KM?

Kazna je izrečena upravo zato što je Disciplinska komisija prepoznala prekršaj iz člana 83. Disciplinskog pravilnika, koji se odnosi na rasizam i druge oblike diskriminacije. no postavlja se pitanje zbog čega su iz Disciplinske komisije zapravo išli kontra Pravilnika kojeg su vjerovatno oni i pravili. Da li su bili pod pritiscima prvog čovjeka Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine, nekadašnjeg predsjednika Borca Vice Zeljkovića, koji ni nakon preuziumanja predsjedničke pozicije nije krio da simpatiše klub iz Banjaluke. Pitanje je koje je legitimno postaviti i na koje su javnosti članovi Disciplinske komisije dužni odgovoriti.

Jer samo par sedmica ranije, nakon utakmice Borac – Velež, banjaločki klub kažnjen je sa 5.000 KM i jednom utakmicom bez gledalaca zbog rasizma i drugih oblika diskriminacije. Na toj utakmici susret je čak bio prekidan ukupno 37 minuta zbog neprihvatljivog i diskriminatornog skandiranja domaćih navijača koji su po navici veličali čovjeka osuđenog za genocid nad Bošnjacima.

Dakle, riječ je o ponavljanju prekršaja što možete vidjeti i na fotografiji koju smo postavili. Jasno se vidi da Pravilnik traži da se ponavljanje prekršaja uzme u obzir. Osim toga, član 34. Pravilnika govori i da se prilikom odmjeravanje kazne moraju cijeniti sve okolnosti uključujući motive prekršaja i ranija ponašanja počinioca. Ali, ni to nije sve, odnosno član 38. Pravilnika jasno govori da kazna može biti i dvostruko veća od predviđene ukoliko je prkršaj proizveo teške posljedice. A, jeste i nema tog pravnika na svijetu koji može tvrditi drugačije. Veličanje čovjeka osuđenog za genocid nad Bošnjacima, iz sedmice u sedmicu, izaziva teške posljedice kod svih pripadnika bošnjačkog naroda.

Zbog svega navedenog nije pitanje zašto je Borac kažnjen, pitanje je na osnovu čega se procijenilo da je minimalna kazna od 3000 KM odgovarajuća. Disciplinska komisija ima prostor za odmjeravanje kazne. Nije svaka odluka od 3.000 KM automatski protiv Pravilnika, no ukoliko se radi o ponavljajućem prekršaju onda dilema nema. Disciplinci su bili pod pritiskom centara moći ili pak svoj posao ne obavljaju kako im nalaže Pravilnik.

A, da stvar bude gora, Borac je u prethodnom periodu više puta kažnjavan zbog prekršaja iz oblasti rasizma i diskriminacije. Kazne su izricane nakon utakmica protiv Radnika, Sarajeva, Sloge i Željezničara, uz različite kombinacije drugih prekršaja i različite iznose pa znači da više ne govorimo o izolovanom incidentu, no sistem u okviru krovne kuće bh. fudbala to ne želi zaustaviti.

I zapravo tu dolazimo do priče o kojoj se ne želi mnogo polemisati. Činjenica je da od dolaska Vice Zeljkovića na čelo Saveza probosanski klubovi nemaju nikakvog uticaja ali ni zaštite u krovnoj kući bh. fudbala. Činjenica je i da im Statut, takav kakav jeste, nudi mogućnost zaštite, ali da predstavnici kantonalnih saveza (B komponenta) ne čine ništa da bi ih se zaštitilo. Da li ste ikada u ovih pet godina čuli izjavu nekog iz Fudbalskog saveza Kantona Sarajevo da je stao u zaštitu Sarajeva ili Željezničara? Da li ste možda vidjeli službeno saopštenje kantonalnog saveza u kojem se problematizuju sudijske krađa ili visoke kazne za sarajevske klubove?

Niste, kao što niste čuli ni glas nekadašnjih igrača ili trenera tih klubova čije riječi sasvim sigurno imaju ogromnu težinu. Niste vidjeli ni pravi otpor najvatrenijih navijača, koji su "zarobljeni" u svojoj borbi protiv ovog ili onog trenera, direktora ili predsjednika. "Zarobljeni" su i u borbi jednih protiv drugih pa zaboravljaju da neke od najvažnijih odluka za njihove klubove se zapravo donose u Fudbalskom savezu Bosne i Hercegovine. Odluke o pravilnicima, odluke o kaznama ili pak odluke koje direktno utiču na sastav ekipe te odluke koje klub koštaju stotine hiljada maraka i koje mogu mijenjati odnos snaga u ligi.

Ne treba da idemo daleko, možemo se sjetiti 2024. godine kada je samo par dana prije početka prvenstva donesena odluka da igrači sa EU pasošem više nemaju status stranaca. A, znate li ko je tada najviše profitirao? Borac. Bart Meijers, Jurich Carolina i Stefan Savić dobili su status domaćih igrača zbog državljanstava država Evropske unije, a Borac je prema tadašnjim analizama praktično dobio ogroman prostor u odnosu na konkurenciju. Slučajno? Vaše pravo je da vjerujete u slučajnost, ali ako se dešavanja bolje sagledaju onda ćete vidjeti da u bh. fudbalu danas ništa nije slučajno.

Pa tako nije igra slučajnosti ni to da je prema tada objavljenim podacima u prvom dijelu sezone 2023/24 Sarajevo u kasu Saveza na ime kazni uplatilo 97.500 KM, Željezničar 70.000, a Borac 42.500 KM. Sezonu kasnije Sarajevo je kažnjeno sa 127.500 KM, Zrinjski sa 125.000, Željezničar sa 104.000, Velež sa 78.000, a Borac sa 43.500 KM kazni.

Taj novac je mogao završiti u omladinskom pogonu., u plaćama igrača, u infrastrukturi, u boljim uslovima za trening. Naravno, klubovi su sami odgovorni za ponašanje svojih navijača i pravila moraju postojati, ali upravo zbog toga treba postojati i povjerenje da se pravila primjenjuju jednako.

A, nakon posljednje odluke i mizernog kažnjavanja Borca, teško da povjerenje može postojati. Ono je narušeno i o tome se treba glasno govoriti. Zapravo, od juče niko nema pravo na šutnju, ni fudbalski radnici, ni bivši treneri, ni navijačl, a ni raja kojoj se zbog svih dešavanja ogadio domaći fudbal.