Sila koja traži slavu

Reprezentacija nagomilana zvijezdama, sjajnim tehničarima, individualcima, od najveće face Cristiana Ronalda preko Deca, Carvalha, Simaoa, Nanija do neizostavnog Nuno Gomesa.

Zbog načina igre, Portugal mnogi nazivaju evropskim Brazilom, iako rezultati Portugala kroz istoriju nisu niti približni ostvarenjima Brazila. Ukupno gledajući, Portugal iz sebe ima jedno treće i jedno četvrto mjesto na svjetskim prvenstvima, dok je u Evropi najveći domet bilo finale na domaćem terenu 2004. godine. Mnogi će se složiti sa konstatacijom, premalo u odnosu na imena koja nose ili koja su nosila dres ove selekcije.

Njihov najveći rezultat kroz istoriju na Svjetskim prvenstvima stoji još od 1966. godine kada su Eusebio i društvo osvojili treće mjesto. Nakon toga su se izgubili sa velike scene, sve do Meksika 1986. godine kada ne uspijevaju proći prvi krug iako su dobili Englesku. Onda opet slijedi pauza duga 16 godina do pojavljivanja u Japanu i Južnoj Koreji gdje opet nisu vidjeli drugi krug. Nakon Japana i Koreje, Portugalci su zadržali kontinuitet izborivši polufinale Svjetskog prvenstva 2006. godine. U Njemačkoj je Portugal zaustavljen u polufinalu, Francuska je bila bolja, dok je Njemačka slavila u susretu za treće mjesto.

I dok su na Svjetskim prvenstvima dugo čekali pravi rezultat, u Evropi je ipak priča bila nešto drugačija. Krenulo je od četvrtfinala u Engleskoj, polufinala četiri godine kasnije, pa finala na domaćem terenu odnosno posljednjeg polufinala u Austriji i Švicarskoj. Nažalost mnogi su očekivali kao krunu rada jedne selekcije naslov prvaka 2004. godine, ali su Scolari i njegova selekcija poraženi u finalu.  Svi ovi rezultati su stigli kao proizvod rada sa jednom mladom generacijom (U-20) koja je 1991. godine osvojila naslov svjetskog prvaka odnosno koja je bila treća 1995.godine.

Queiroz nije blistao na klupi PortugalaUpravo je sa tom selekcijom radio Carlos Queiroz koji je danas selektor Portugala. Queiroz koji je već ranije u jednom mandatu bio selektor, a kojeg ljubitelji fudbala pamte kao pomoćnika Alexa Fergusona odnosno kao jednog od najlošijih trenera Real Madrida u njegovoh istoriji.

Njegov drugi mandat na klupi reprezentacije Portugala (prvi put od 1991. do 1993. godine) nije počeo sjajno i  mnogi su očekivali njegovu smjenu nakon loših igara na početku kvalifikacija. Domaći poraz od Danske, remiji bez golova protiv Albanije i Švedske doveli su Queiroza na rub otkaza, ali se stručnjak, koji je rođen u Mozambiku, vratio sa pet pobjeda u posljednjih šest utakmica i tako osigurao baraž. U jednom trenutku Portugalci su imali lošu seriju, tri utakmice bez pobjede, tri remija bez postignutog gola, od čega su dvije igrali kući protiv Albanije odnosno Švedske. Upravo su se protiv Albanije u Tirani Portugalci provukli golom Brune Alvesa u 92. minuti utakmice.

Srećom po Queroza u posljednje tri utakmice Portugal je ostvario tri pobjede uz gol razliku 8:0, ali protivnici su bili u dva navrata Mađarska, te na kraju Malta. Kada se pogledaju kompletne kvalifikacije onda se može reći da su Portugal na kraju spasili ždrijeb i selekcija Danske koja je dva puta bila bolja od Švedske. Zanimljivo, Portugal je osvojio 19 bodova baš upravo kao i naša selekcija.

Jednostavno, po rezultatima je Portugal daleko ispred BiH, po kvalitetu također, ali ne spada u red onih selekcija koje su nedodirljive. Queiroz je svjestan situacije koja bi se mogla zakomplikovati pa je zbog nakon ždrijeba ponajviše pričao o zajedništvu, želji da svi njegovi igrači budu spremni, a ponajviše je sasvim sigurno mislio na Cristiana Ronalda kojeg je uporno pozivao iako su iz Reala pokušavali zaustaviti odlazak zvijezde na utakmice protiv Mađarske i Malte. Na kraju se Ronaldo i povrijedio.