Bio reprezentativac, sada pere, kuha, pegla i vozi tramvaj: "Danas djeci daju mobitel od 1000 eura"

Kao da je za njega jučer bio 16. novembar 2018. kada se preko društvenih mreža oprostio od fudbala u kojem se više nije prepoznavao. U međuvrmenu je dosta vode dosta vode prošlo ispod mosta, a on je doslovno prevalio kilometre.

Ne više po desnoj strani fudbalskog terena, već na šinama i cestama. Riječ je o Simoneu Petrucciulu, nekadašnjem mladom reprezentativcu Italije te članu Rome i Avellina koji svoje radne dane danas umjesto treningom počinje za upravljačem tramvaja.

"Gledajući unazad, ponovno bih napravio isto. Tokom svih ovih godina bilo je trenutaka kada sam se pitao jesam li učinio pravu stvar ili sam možda bio prestrog prema sebi. Žrtvovao sam ono što sam najviše volio da bih sebi dao drugu priliku. Drago mi je da jesam", rekao je 28-godišnjak za italijanske medije.

Premotao je film prepričavajući svoje putovanje. Nakon što je okačko kopačke o klin u zoru svoje fudbaler karijere, krenuo je drugim smjerom, definitivno drugačijim. vozač tramvaja u Milanu:

"Prvi udar bio je traumatičan. Prešao sam put od sporta i strasti koji su bili moj posao do toga da sam uvijek u pokretu, da se stalno krećem, ali sada samo sjedim. Biti vozač tramvaja je lijep posao, ali pun odgovornosti i u kojem se morate naviknuti na smjene: jutarnje, popodnevne, noćne."

"Dobro sam se slagao i sa kolegama. Pomoglo mi je da postanem veći muškarac. Vožnja dvadeset do trideset metara dugih tramvaja u centru sa 200 do 300 putnika unutra ljudi zahtijeva veliku pažnju. Beznačajna nepažnja može ugroziti živote prolaznika ili putnika".

"Postoji problem na društvenm nivou, obrazovanju, principima i vrijednostima. Ako dječaku od 10 ili 14 godina date telefon od hiljadu eura, a da ga ne naučite šta je žrtva da biste dobili nešto što želite.

"Sport koji vas uči vrijednostima discipline, odricanja i znoja, koji vam omogućuju da postignete svoje ciljeve kao da više ne postoji. I tako možete imati talenta, ali to nije dovoljno ako ga ne njegujete treniranjem, ako se ne odričete i imate predispoziciju za umor. Ako se ne odigra nekoliko utakmica, odmah se odustaje."

Petricciuolo je ispričao da su ga mnogi molili da promijeni svoju odluku, čak mu je pisao i predsjednik FS Italije Gabriele Gravina, ali ostao je pri stavu da je fudbal kojeg je zavolio izgubio dušu.

U Milanu gdje radi živi već 18 mjeseci, kaže da je najteže bilo njegovim roditeljima kada je donio odluku o odlasku. Sada brine sam o sebi.

"Volim se brinuti o kući, kuhati, prati, peglati. Radim i igram fudbal sa svojim kolegama. Sve je stvar volje i upornosti", poručio je Italijan.