U nedjelju počinje osmi po redu Kup Konfederacija koji se igra godinu dana prije početka SP. Prvi kup je odigran 1992. godine u Saudijskoj Arabiji, a pobjednik je bila Argentina. Titulu sa prošlog turnira brani Brazil.
Godinu dana prije početka najveće svijetske smotre nogometa, Južna Afrika će ugostiti FIFA Kup Konfederacija. Biće to svojevrstan test za prvu afričku zemlju koja će imati čast da ugosti najbolje svijetske reprezentacije, da pokaže svijetu da li je crni kontinent sposoban da se ravnopravno nadmeće sa daleko bogatijim i razvijenijim zemljama Europe, Sjeverne Amerike i Istočne Azije. Četiri grada Johannesburg, Rustenburg, Pretoria i Mongaung ugostiće osam reprezentacija koje će nastupiti na osmom po redu Kupu konfederacija. Iako mnogi europski, kako printani, tako i elektronski mediji već sada izvještavaju da je SP 2010. godine promašaj, i da je to jedna velika propuštena prilika da svijetski nogomet krene u još veći napredak od onog koji se desio u Njemačkoj prije tri godine, iz Afrike nas uvjeravaju da će do početka SP sve biti urađeno u najboljem redu, i da će to biti jedno od najboljih dosad odigranih i organiziranih prvenstava.
Južna Afrika, zemlja sa svojih 47 milona stanovnika postala je jedna od vodećih afričkih ekonomskih sila. Nakon godina borbe protiv apartheida koji je vladao ovom zemljom, velikog jaza između bijelaca i crnaca, siromaštva i svega drugog s čime se ova zemlja borila, došlo je vrijeme da svijetu pokaže da su i oni samo jedni od jednakih, a ne nikako zemlja trećeg, ili već kojeg svijeta. Iako nogometaši nisu najpopularniji sportisti u ovoj zemlji, nego ragbisti koji su 2007. godine osvojili naslov svjetskog prvaka, domaća javnost ipak s velikm nestrpljenjem čeka da ugosti najbolje svjetske nogometaše.
Reprezentacije su podijeljene u dvije grupe sa po četiri tima, i igra se po sistemu svako sa svakim, nakon čega po dvije najbolje plasirane ekipe ulaze u polufinale, čiji pobjednici će na kraju igrati u velikom finalu, a poraženi u meču za treće mjesto.
Grupa A
Španija. Prvi favorit ove grupe, kao uostalom i cijelog turnira je sjajna momčad crvene furije. Nakon godina u kojima su nosili epitet najvećeg gubitnika velikih takmičenja, Španci su na prošlom EP konačno uzeli titulu, i skinuli veliko prokletstvo sa svojih leđa. Godinama su na takmičenja dolazili kao veliki favoriti, a još češće odlazili već nakon prvog kruga. A onda su za selektora imenovali starog i pomalo senilnog Luisa Aragonesa, kako su mu tepali novinari Marce i Asa , koji je skupinu odličnih individualaca spojio u jedan kolektiv koji melje sve svoje protivnike. Na golu imaju, možda i najboljeg golmana svijeta u ovom momentu Ikera Casillasa, dok odbranom komanduje nikad bolji Carles Puyol. Po bokovima probijaju vrlo dobri Sergio Ramos, te Joan Capdevila koji igra najbolji nogomet u karijeri. Iako će biti oslabljeni neigranjem sjajnog Inieste, u sredini imaju odlične defanzivce Xavia, Alonsa i Marcosa Senu, dok će za kreaciju biti zaduženi Fabregas i David Silva. Napadački dvojac im je vjerovatno najjači na turniru. Villa i Torres mogu otključati bilo koju bravu na svijetu. Na klupi je ponovo jedan starac, ovaj put Vicente Del Bosque, ali igra Španaca nije ništa slabija od one lanjske, možda čak i malo odgovornija. Mnogi ovu špansku ekipu vide i kao prvog favorita za naslov prvaka i naredne godine na SP, ali o tom potom, mi ćemo ih zasad proglasiti prvim favoritom ovog turnira.
Južna Afrika. Domaćini se uzdaju u veliku pomoć s tribina, a što se ekipe tiče nisu ništa posebno. Čak, šta više, da nisu domaćini vjerovatno ne bi ni vidili SP naredne godine. U timu više nemaju igrača kao što su nekad bili Lucas Radebe, Mark Fish ili Quinton Fortune, a na ovom turniru neće biti ni njihove prve zvijezde Benya McCarthya. Prvo ime ove mlade ekipe je sigurno vezista Evertona Steven Pienaar, a jedna od glavnih karika u lancu je i štoper Aaron Mokoena iz Blackburna. Ipak, zbog domaćeg terena i nešto lakše grupe treba očekivati da uđu u finale.
Novi Zeland. Novozelanđani na turnir dolaze s ciljem uigravanja ekipe, kako bi se što bolje pripremili za nastup u baražu protiv petoplasirane momčadi iz Azije, u kvalifikacijama za SP. Prelazak Australije iz Okeanije u Aziju odlično je došao Novom Zelandu, te im olakšao put do SP. Ova reprezentacija nema nijedno poznato ime u svijetu nogometa, a njihova prva zvijezda je vjerovatno štoper hrvatskih korijena Ivan Vicelich, a jedini igrač koji nastupa u Europi je napadač Celtica Chris Killen, koji je više na tribinama nego na klupi, a o terenu da i ne govorimo.
Irak. Irak je napravio pravu senzaciju osvojivši prvenstvo Azije prije dvije godine, ali su u kvalifikacijama ipak vraćeni u njihovu surovu realnost. Naime, u kvalifikacijama za SP nisu uspjeli ući ni u završne grupe. Prvo ime ove ekipe je desnokrilni napadač iranskog prvaka Emad Mohammed.
Grupa B
Brazil. Peterostruki svjetski prvaci dolaze na turnir kao jedan od favorita. Carlos Dunga je nakon slabog početka na klupi, i dugog lutanja u traženju najbolje postave izgleda konačno došao do pravog tima i prave forme, koju su pokazali u ovosedmičnim kvalifikacijskim mečevima protiv Urugvaja i Paragvaja. Julio Cesar je izrastao u odličnog golmana, Alves je ponajbolji bek, baš kao i Maicon, dok sredinom vlada nova zvijezda madridskog neba Kaka. Luis Fabiano i Robinho su zaduženi da stavljaju šlag na tortu. Brazil ne bi trebao imati problema sa prolaskom u drugi krug.
Italija. Azzuri su nakon promašenog EP na klupi sa Robertom Donadoniem, ponovo za selektora postavili Marcela Lippia tvorca šampionske momčadi iz Njemačke, i nadaju se ponovnom vraćanju u vrh svjetskog nogometa. Buffon je neprikosnoven na golu, dok je odbrana nakon niza godina danas postala najslabiji dio italijanskog tima. Fabio Canavaro više nije ni sjenka onog nekadašnjeg, a u timu više nema ni povredama uništenog Alessandra Neste. Sredina je u ovom momentu najjači adut Italije. Pirlo, Gattuso, De Rosi i Ambrosini su sjajni igrači, a kao prvo ime napada slovi Luca Toni koji nije imao baš dobru sezonu u Bayernu. Italija u ovom trenutku nije tim kojeg se trebaju bojati svi, ali su ostali neprikosnoveni taktičari, i to uvijek treba biti na umu svima.
SAD. Amerikanci dolaze sa nešto podmlađenim timom kojem je cilj da se dobro spremi za naredni šampionat, iako ga još nisu ni obezbjedili. Sredina je najjači dio tima, u kojoj dominiraju omaleni Beasley iz Rangersa, Clint Dempsey iz Fulhama, te u ovom momentu prvo ime Amera Francisco Torres iz Pachuce. U napadu je kapiten Landon Donovan, koji se nije naigrao prošle sezone u dresu Bayerna.
Egipat. Faraoni dolaze bez dvije najveće zvijezde, Mide i Amra Zakia, ali tu su Mohamed Shawky iz Middlesborougha, te Mohamed Zidan iz dortmundske Borussie. Ipak, Egipat je na ovom turniru veliki autsajder, i njihov primarni cilj je uigravanje ekipe i sticanje iskustva za nastavak kvalifikacija u kojima se konačno žele plasirati na SP, prvi put nakon Italije 1990. godine.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
