Crnogorska čast za ponos cijele Grbavice · Riječ, dvije...

Za svaki narod na Balkanu postoji određeni stereotip u pozitivnom smislu koji se veže za njih "od vijek vijekova".

Kada nekome kažete Crnogorci, pojedini bi pomislili na lijenost, ali pošto smo naglasili već na početku da pričamo o pozitivnim stereotipima, onda bi to bila crnogorska čast.

Malo gdje se pazi obraz kao u domaćinstvima Crne Gore, te generalno sportisti koji dolazi iz ove zemlje su jedan svijetli primjer u regiji po pitanju sačuvanja vlastitog obraza i igre do posljednjeg sudijskog zvižduka.

Na Grbavici u ovoj sezoni stanuju tri Crnogorca, već su tu zajedno godinu dana i nekoliko mjeseci. Aleksandar Boljević, Nemanja Cavnić i Stefan Radinović.

Putevi ne mogu biti više različiti kod ovog trojca, kao i sama karijera. Ipak, svi ti putevi su se ukrstili u Bulevaru Ivice Osima, a ovaj tekst poslije sinoćnje pobjede protiv Borca u potpunosti treba posvetiti jednom od njih.

Stefan Radinović. Nije lako doći na Grbavicu i igrati lijevog beka, pojedini igrači i dan danas imaju traume, a igrali su na toj poziciji. Generalno, nije lako biti stranac u Bosni i Hercegovini u pojedinim klubovima, a u pojedinim je užitak za biti prisutan.

Pri tome ovdje se ne misli na status stranca po pravilima Saveza, već da nisi "odavde" ili da nisi domaći igrač iz škole fudbala kojom se Željezničar godinama unazad ponosi.

Radinović nije bio standardan igrač, ali je nakon sinoćnje utakmice sasvim sigurno kupio sebi i minuta i vremena na terenu u dresu Plavih. Nažalost, u posljednjih par mjeseci nije ni bio sa ekipom - razlog je svima poznat i ne treba ga posebno spominjati.

Sada se možemo vratiti na tu čast - čast Stefana Radinovića, da u utakmici protiv Borca protiv možda i najboljeg krilnog igrača u ligi Envera Kulašina odigra odlično. Čast mladića od 25 godina da dobije aplauze cijelog stadiona.

Lično sam svjedok da je poslije utakmice Radinović bio taj kojeg je publika najviše zvala do zapadne tribine, kako bi se pozdravio sa mnogobrojnim navijačima, ali i da bi se uslikao sa najmlađima.

Poslije toliko teške utakmice, 90 minuta borbe sa Kulašinom, a kasnije i Čavićem - ništa nije bilo teško za crnogorskog beka. Svi navijači na Grbavici su bili ispoštovani.

Nije na njegovu partiju ostao imun ni Denis Ćorić koji je na press-konferenciji dobio posebno pitanje za Radinovića, a imao je samo riječi hvale.

"Stefan je prošao, ne daj Bože nikome. Stefana će ova pobjeda napuniti da prebrodi neke stvari u životu. On se vratio na prava vrata i čim je u prvih 11, to znači da ja imam povjerenje u tog dečka. Svaka mu čast", rekao je sinoć Ćorić.

U Željezničaru je gotovo uvijek bilo bitno da se boriš, rezultat sam po sebi ili dođe ili ne dođe. Navijači su ponovo u velikom broju došli i poslije 5:0 u Mostaru, te su sigurno hukom sa tribine "pogurali" Plave do pobjede.

Upravo u toj borbi nalazi se igrač koji je u najtežem momentu potpisao za Željezničar. Prošle zime je stigao kao pojačanje u borbi za ostanak u WWin ligi Bosne i Hercegovine, a slobodno možemo reći i da ima snažnu konkurenciju na svojoj poziciji.

Stipo Marković je neko ko za bh. prvenstvo važi kao provjereno ime i neko ko je već godinama bio povezivan sa brojnim klubovima u Bosni i Hercegovini zbog prethodno dobrih igara u NK Široki Brijeg.

Nakon niza promašaja u posljednjih deset godina na poziciji lijevog beka, čast izuzecima, izgleda da je Ćorić dobio slatku brigu na poziciji gdje su njegovi prethodnici imali noćnu moru.