Strašan mangupluk bivših čelnika Željezničara... · Komentar

Prvi put vlast, otjelovljena u Senadu Misimoviću, koji se prethodno malo pomalo približavao Grediću, nije na sjednicu Skupštine pozvala bivšeg predsjednika, ako ništa onda da kaže šta je to iza sebe ostavio, koliko je učinjeno u prethodne tri godine, kakvi su rezultati ostvareni... Sve ono što je normalna neka procedura.

Možda ne prvi put, ali među rijetkim prilikama tada nije izvršena primopredaja dužnosti.

Nakon nešto više od tri godine tokom kojih se uspješnije radilo na zavađanju ljudi međusobno i pravljenju stalnih neprijatelja kluba, nego na stvaranju uslova da klub bilježi rezultate u skladu s njegovim renomeom, Misimović i ostali članovi digli su sidro, a stigla je nova uprava.

(Mnogi su zapravo bili skeptični da će sada već bivši članovi zaista učiniti taj čin, koliko god s druge strane smatrali da drugog izbora u ovome trenutku nemaju.)

Jedino logično bilo je da Misimović odstupi jer je slijed poteza uprave, a ustvari jednog čovjeka, doveo do situacije da trenerski ni Pep Guardiola ne bi relaksirao odnose i popravio atmosferu. A nije bome ni finansijska situacija odveć briljantna.

Željezničar je tokom prethodne tri godine bio dakle sve ono što on u svojoj suštini nije. Iole promoćurnim navijačima postajalo je za kratko vrijeme jasno da to nije ono zbog čega oni Želju osjećaju svojim klubom, pa je sve više i više, do konačnog kraha, opadalo interesovanje gledalaca za Željine utakmice.

Ostajali su na tribinima oni najuporniji, najveći fanatici kojima je Željo mogao ponuditi isključivo razlog za visok pritisak.

Ostat će upamćena stara uprava kao ona koja je inicirala projekat gradnje istočne tribine i promjene travnjaka, ali i kao ona koja je u najboljoj finansijskoj situaciji osvojila tek Kup i to odigravši domaći meč finala pred sramotno neispunjenim tribinama nezainteresovanih i ne toliko oduševljenih navijača.

I onda, konkluzija. Dokaz samoljubivosti i taborističkog gledanja na međuljudske odnose (ako nisi sa nama onda si protiv nas i obrnuto; ko nas makar i dobronamjerno kritikovao taj je naš neprijatelj): Ljudi koji su se kleli u tobožnje zajedništvo na vrhuncu se nisu udostojili pojaviti na Skupštini.

Istoj onoj čije je članstvo krojila baš ta Uprava... Strašan, baš mangupski, visokopatriotski željezničarski čin...

Novoj upravi želimo da bude sve ono što prethodna nije. Da se ne nađe nadobudan neko ko će shvatiti medijsku kritiku (mediji treba uvijek da budu korektiv) zlonamjernom i koji će očekivati da mu se titra makar činio nebuloze.