Rasizam, riječ na čiju pomen prođe jeza kroz tijelo, pobjedio je fudbal prije dvije nedjelje na stadionu Rada na Banjici.
Proljećni dio Super lige Srbije, umjesto da počne u veselom i takmičarskom ruhu, okupanom suncem, počelo je sasvim drugačije. Tmurni oblaci prekrili su Banjicu, a kiša kao da je znala da će se nešto dogoditi, iz minute u minut je pojačavala.
Ali i pored toga, fudbaleri domaćeg Rada i Partizana nisu marili. Radili su ono što najviše vole i u čemu uživaju, igrali su fudbal. Tokom 90 minuta utakmice, sve je bilo kako treba, bar kada je u pitanju stanje na terenu.
Međusobno poštovanje i podrška dva protivnička tabora, odisala je na terenu, bili su primjer velikih sportista, ali i ljudi. Ipak, tako nisu mislili navijači Rada, popularni "Skinheadsi". Tražili su metu, i pronašli su je. Nije to bilo nasumice, već ciljano.
Šačica tinejdžera bez vizije u životu, uličarskog duha, bez trunke morala i kućnog vaspitanja, odlučila je da dođe u centar pažnje. Izabrali su 28-godišnjeg vezistu Partizana, Evertona Luiza, igrača koji je prošlog ljeta stigao u tim iz Humske. Tokom cijelog susreta, Brazilac je trpio rasističke uvrede sa tribina, zbog kojih je na kraju i zaplakao. Majmunski krici, bolna su realnost društva u kojem živimo.
Kud' plovi ovaj brod, pitamo se? Zašto poraz ne podnosimo onako stojički u maniru velikih šmekera, pa da kažemo bolji si, ja ću pobjediti naredni put. Navijanje je preraslo u fanatizam, na utakmice se ide da bi se vrijeđalo i lomilo na protivničkim tribinama, kako bi šteta bila što veća, jer izgleda tako, punimo svoj ego i smatramo kako smo nanijeli veliku štetu protivniku, ali ne, štetu zapravo nanosimo samo sebi.
Beograd je nekad odisao kosmopolitskim duhom, spreman da primi svakog ko ga zavoli i poštuje. Danas, nažalost, više nije tako. Živimo u svijetu punom podjela, raslojavanja su prisutna na svim nivoima, pa je s toga danas nemoguće biti u sredini, biti, neutralan.
I možda će neko tamo reći, ma, on je samo još jedan prgavi Brazilac, nemirnog i uzburkalog duha, ali kao i svi mi, on je čovjek koji na pošten način želi da zaradi za svoj hljeb, porodicu i sebe.
Podrška Evertonu nije izostala. Suze koje su te nedjelje potekle iz očiju Brazilca, dirnule su mnoge. Podrška je stizala sa svih strana, iz raznih krajeva svijeta. Ali, ljudskost i obraz ipak su u drugom planu. Gleda se grb i boja kože, kako bi što prije mogli da se obračunamo sa nekim.
Sada, Everton čeka kaznu od strane Disciplinske komisije Fudbalskog saveza Srbije zbog pokazivanja srednjeg prsta nakon posljednjeg sudijskog zvižduka. Da, to nije trebao uraditi, kažu nakon meča svi oni koji su iz obližnjih kafana i udobnog ležaja posmatrali utakmicu, tzv. heroji nakon bitke, koji ne shvataju bol. Trpio je 90 minuta, ali bol i nepravda bili su ipak jači od svega.
Brazilac je i dalje je upitan za derbi jer se rukovodstvo pomenutog Saveza još uvijek nije oglasilo, iako je to trebalo da uradi prije 10 dana.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
