Sve bi bilo drugačije da nije demokratije: I bh. fudbal bi profitirao u doba korone · Kolumna

Međutim, sa nešto više od 1000 zabilježenih slučajeva u prvih mjesec dana pandemije i manje od 50 smrtnih slučajeva, a uz sasvim solidan broj obavljenih testova, Bosna i Hercegovina je jedna od sretnijih u Evropi.

Ipak, jasno je da se stanje u našoj zemlji ne može gledati iz perspektive neke Njemačke ili Norveške. Bosna i Hercegovina je zemlja koja ni o čemu u posljednjih trideset godina nije donijela samostalan stav, a akcije nam se uglavnom ne baziraju na barem prepisivanju iz prve, već u najboljem slučaju iz treće ruke, najbolje od komšija, ipak njihov jezik razumijemo.

Što se tiče sporta, jasno je da se utakmice pred publikom neće igrati nigdje u svijetu, pogotovo ne kod nas gdje bi i baby boom izazvan današnjom izolacijom za devet mjeseci mogao uzrokovati kolaps zdravstvenog sistema. Isto tako, jasno je i da se nikakav pomak u sportu u našoj zemlji neće desiti dok Hrvatska ne prepiše od Mađarske koja će prepisati od Njemačke, pa to znanje podijeli sa nama.

Ipak, u ovom tekstu, bavimo se nekim hipotetičkim razmišljanjima, iznesimo neke nepopularne stavove i u dosadi izolacije pokušajmo razmišaljti o idejama od kojih svakako nema ništa. Na kraju krajeva, našalimo se i zabavimo čitajući komentare koji će na dnu popljuvati autora ovog teksta.

Krenimo sa potpuno ludom i izrazito opasnom idejom da zatvorimo pedesetak momaka u punoj znazi na livadu, hazardersku ludost sličnu onoj kojom Hrvatska u doba korone priziva Češku na Jadran znajući da će od toga živjeti do juna 2021. Oni to rade zvanično i sasvim ozbiljno, mi ćemo se za potrebe priče od paralelnom univerzumu samo našaliti...

ŠBB-KBB?

Šta bi bilo kad bi NFSBiH u saradnji sa premijerligaškim klubovima i u saradnji za nekim državnim Ministrstvom sporta odlučili iskoristiti povoljnu zdravstvenu situaciju u našoj zemlji i pokrenuli naše fudbalsko takmičenje prije svih ostalih?

Nastala bi prava pomama za TV pravima za Fudbalsku Premijer ligu Bosne i Hercegovine na globalnom nivou. To bi za NFSBiH generisalo prihode o kojima mogu sanjati na desetogodišnjem nivou. Ne govorimo samo tu o prihodima klasičnih sportskih TV kuća koje jednostavno vape za sadržajima, već i o livestream prenosima koje daju kladionice za igrače koji igraju uživo, a koji za svoju opsesiju apsolutno nemaju sadržaja.

Liga koja možda i nije dovoljno kvalitetna, ipak je zbog većeg broja izjednačenih klubova sasvim sigurno bi, ako ništa svakom igraču kladionice, mogla biti itekako zanimljiva.

Bosanskohercegovački fudbal našao bi svoje mjesto u domovima širom planete, a sasvim sigurno je da bi se imena ponajboljih fudbalera iz naše lige poput Štilića, Ahmetovića, ili mlađih Salčina, Cipetića spominjala u domovima širom planete čime bi se otvorio prostor za potencijalne transfere u jače lige. Već decenijama govorimo, a to potvrđuju i imena poput Modrića, Džeke, da igračima sa naših prostora ne nedostaje toliko kvalitete koliko prostora u izlogu i kvalitetne promocije na globalnom tržištu fudbalera.

Bosanskohercegovački fubalski klubovi dobili bi izloženost o kakvoj mogu sanjati i kakvu nikada u budućnosti neće doživjeti. Na kraju krajeva, ne samo klubovi. I za našu državu na taj način bi čuo možda neki fudbalski zaljubljenik iz Čilea ili Novog Zelanda. Pa možda bi rekao da smo luđaci, možda bi mislio "ma to oni tamo imaju tog Novalića, lud lik, tjera ih da igraju, tiranin.", a igrači bi na kraju svega oboljevali isto koliko oboljevaju i njihove kolege u Bjelorusiji ili Nikaragvi.

Rizik sigurno jeste veliki, ali statistički gledajući kroz posljednju deceniju, veća je šansa da fudbaler na terenu umre od srčanog udara ili udara groma u teren (dešavalo se) nego od koronavirusa (još nije zabilježen nijedan slučaj u svijetu).

Ipak, sreća prati hrabre, a ko ne riskira taj ne profitira.