Fudbalski vizionar koji uništava bogate - stari fudbal u modernoj dimenziji

Malo je onih situacija gdje se poput tihe melodije stvara najjači zvuk koji će biti prepoznatljiv u fudbalskom orkestru, ali trebat će vremena da mnogi spoznaju smisao te cijele konstrukcije.

Kako bi funkcionisao cijeli taj pokret da na vrhu nemaju ideologa koji teoriju pretvara u praksu? A jedna nova fudbalska ideologija dolazi sa Azurne obale, zapravo već je prošle sezone dokazana kao sistem uspješnog djelovanja u moru marketinških i finansijskih giganata, koji ipak kroz novčanice i ne vide jasne metode rada.

Christophe Galtier (55) je ime koje će dugo provlačiti kroz fudbalski svijet u budućnosti upravo zbog određenog poimanja neke druge filozofije u fudbalskom univerzumu.

Njegova Nicea ja drugoplasirana u Ligue 1 i gleda u leđa bogatom PSG-u. Upravo taj termin "bogati" ne budi strah u Galiteru, jer zna kako spremiti akciju rušenja te cijele priče, nigdje drugo nego na terenu, a tamo je najbitnije ko si i šta si.

Pomenuti vizionar iz Marsiella je već dva puta skinuo skalp PSG-u. Prvo kao trener St. Etiennea 2013. godine u četvrtini finala Liga Kupa i na kraju "zelene" odveo do trofeja, a drugi prošle godine kada je sa Lilleom stigao do titule prvaka Francuske i ostavio Prinčeve da gledaju u leđa.

Poboljšao sistem 4-4-2, stvorio Aubameyanga

Gledajući utakmice koje vode Galiter, većina se zasniva na "starom" principu 4-4-2, ali cijeli taj sistem je dogradio cijelovitoj viziji liderstva, gdje iskače jednan pojedinac statistički, ali i gdje dopušta da svi na terenu igraju.

U tom sistemu i formaciji u St. Etiennu je stvorio Pierre Emericka Aubameyanga, pa u cijeloj ideologiji prošle sezone je iskočio Burak Yilmaz, a ove sezone slično radi sa Kaseperom Dolbergom u Nice.

Aubameyang prije deceniju nije valjao Milanu, od Yilmaza su bježali velikani čak i u Turskoj, a Dolberg je bio "slab" za Chelsea i Tottenham, ali Galiterov sistem je dozvolio da pomenuti igrači stasaju u lidere.

Bez trke nema taktike

Pomeuti stručnjak je imao zanimljiv princip rada. Znao je igrače kažnjavati jer nisu dovoljno pretrčali. Možda zvuči suludo, ali da bi cijeli sistem doveo do savršenstva, Galiter traži trku. Nije to onaj Kloppov presing koji je danas prepoznatljiv, vizionar na klupi Nice ima svoje viđenje igre koje dobro namuči protivnike.

Autoritet je izgradio sa strpljivim radom, ali i forsiranjem "izgubljenih" igrača koje je vraćao u život, a nekima je duboko vjerovao kada su ih mnogi otpisali, pa većina žarko želi rad sa Galtierom kako bi oživjeli karijere.

I neki će reći da Nice ima novca, bila bi druga priča u Francuskoj. To je greška u startu. Novac ne igra ulogu, nego teorija fudbala koju morate pretočiti na trening, a sa treninga na teren i tu je upravo Galtier majstor.

Autoritativnim režimom, novom metodologijom i nekim drugim fudbalskim sistemom, tiho, ali sigurno pravi temelje nove lekcije u modernom fudbalu.

Davno je izgubljeno povjerenje u fudbalsku romantiku, a francuski stručnjak bi je mogao vratiti, jer prošlo vrijeme koristi da u budućnosti stvori drugačije koncepte, koji velikani teško mogu shvatiti, jer ne idu kroz novac i makreting, nego praktičnu demonstraciju zapisanih redova.