Tim kojeg samo menadžeri nisu zaboravili

Nakon predstave u petak na stadionu "Asim Ferhatović Hase", naša selekcija vjerovatno se već sada može oprostiti od ambicija za plasman na jedno od prva dva mjesta u grupi 3, u kojoj su još Italija, Mađarska i Vels.

Osim što ima nesagledive posljedice po plasman, svakog našeg navijača boli način na koji je bh. tim izgubio. Bez ikakve koncepcije, nisu imali ni šansi protiv amatera iz Luksemburga. Vezni red kao da nije postojao i nije ništa uradio za svih 90 minuta.

I kada je lopta trebala ići naprijed, stalno je nepotrebno vraćana nazad, a onda bi uslijedilo preskakanje igre, koje uglavnom ne vodi ničemu. Usamljeni Ermin Zec praktično je bio odsječen u napadu i nije dobio nijednu pravu loptu, koju bi eventualno pretvorio u pogodak.

Kako je vrijeme odmicalo, tako je i bh. selekcija gubila snagu, a samim tim i živce, pa je sve začinjeno s dva crvena kartona - Nedeljka Malića i Ognjena Vranješa.

Zakazao je i Nogometni savez BiH. Naš tim, naime, prije meča s Luksemburgom imao je dva dana okupljanja i isto toliko treninga. Igrači se za to vrijeme nisu mogli ni čestito upoznati, a kamoli nešto uigrati.

Tokom meča na tribinama sarajevskog stadiona sve se više moglo čuti da u reprezentaciji ne igraju najbolji, nego podobni i oni čiji menadžeri "poguraju" selektora Branimira Tulića. Uistinu, na Koševu se moglo vidjeti dosta poznatih menadžera i oni, izgleda, jedini nisu zaboravili ovu reprezentaciju. Naš savez već odavno jeste, a primjera ima na desetine.

Slaba organizacija

Organizacija meča u Sarajevu bila je na nivou igre našeg tima. Najčudnije je što se zaduženi ljudi iz Nogometnog saveza BiH nisu udostojili ni pripremiti sastave timova za novinare.

Kada dođete na stadion, niti se imate kome obratiti za sastave niti, ako nekoga pitate, iko zna ko je za to zadužen. To je bezobrazluk kakvog vjerovatno samo kod nas ima.

(Ismir Ćosić)