Jedna slika govori više nego hiljadu riječi, stara je i dobro poznata izreka. A slika je utorak došla sa stadiona Partizana nakon utakmice Partizan - Ludogorets. Bugari su prošli dalje, a ono što se dogodilo po završetku šokiralo je mnoge, ili bolje rečeno one koji misli da je i danas fudbal onako kao nekad prava, čista igra...
Na toj utakmici je vođa navijača Partizana odnosno ozloglašene pa i opasne navijačke grupe "Alcatraz" Miloš Radisavljević Kimi skinuo kapitensku traku Milošu Ščepoviću, tako jednostavno hladno, bez ikakvih problema kao da je riječ o treneru kluba, ili recimo gazdi kluba.
Dan kasnije su se obojica pojavila na pres konferenciji pričajući o tom događaju kako da su razmjenjivali cvijeće. Partizan se nije oglasio, država Srbija je prešutila i na kraju smo dobili ono što ustvari znamo.
Navijači danas imaju puno veće ulogu, puno veće "ovlaštenje" u klubovima prostora bivše države, nego u bilo kojoj zemlji. Nažalost ni BiH nije iznimka. Jer je i kod nas postalo sasvim normalno da navijači, negdje ili i opasni tipovi pod krinkom navijača ulaze u upravne odbore klubova, glasaju ko će biti trener, ko igrač, ko treba da igra a ko ne i to samo zato što su odani klubu, što ga više vole od "običnih" navijača, nekada i samih igrača, pa i legendi kluba.
I to samo zato jer troše svoj novac putujući i navijajući za klub, kao da recimo negdje drugdje navijači troše novac klubova. Zato je i kod nas "postala moda" da se prekidaju treninzi, vrijeđaju igrači, treneri, da se skidaju dresovi igračima, da se prijeti trenerima, direktorima, predsjednicima, sasvim je svejedno.
Samo kod nas je sasvim normalno da recimo u klubove, odnosno njihove kancelarije ulaze sasvim normalno neki menadžeri, obični ljudi, navijači kako bi nešto upitali predsjednika, direktora, po principu zašto ovaj ili onaj igra ili ne igra, je su li igrači plačeni ili ko je doveo onog ili ovog u klubu. Nekada nije isključeno da se malo i "zagalami u klubu" kako bi se prepao ovaj ili onaj, kako bi se povukao, odstupio.
Zato je u klubovima u BiH malo legendi, malo ljudi od imena i prezimena, malo onih čije ime nešto znači. Takvi ljudi jednostavno ne žele imati posla sa ovim drugim koji su danas na sceni. Danas u BiH možete bili predsjednik kluba, direktor, sportski direktor bez obzira kako taj posao obavljali. Ali jednostavno tu ste postavljeni, zato ti postavljeni često i šute ne reaguje na poteze svojih navijača jer su sa pojedinim opet u sprezi.
Nekada dobro dođe koja baklja u terenu, koji prekid kad ekipa vodi, kad je potreban pritisak a nekada i povici sa tribina kako bi se sklonio ovaj ili onaj. Jedan klasični začarani krug iz kojeg ima izlaza ako se želi izaći. Za sada se ne vidi neka posebna volja, želja, ali se vide rezultati naših ekipa u Evropi koji "štrecaju" od bilo kojeg iole uređenijeg kluba, bez obzira igraju li tamo kuhari, mesari, piljari, ili pravi profesionalci. Jednostavno je tako i tako će biti dok stvari ne dođu na svoje mjesto. A kada će, e to je veliko pitanje...
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
