U mraku je lakše pobjeđivati. Do kada?

Nakon odličnog poteza u svijetu bh. fudbala, tačnije otkupljivanja prava na prenose gostujućih utakmica fudbalske A reprezentacije BiH, NTV Hayat se još jednom dokazao kao TV kuća koja vjeruje u domaći sport i želi doprinjeti njegovom razvoju. Tako će su u programu ove TV kuće, već od subote na satelitu, a sedam dana kasnije i na zemljaskoj mreži, moći pratiti košarkaške utakmice KK Bosna ASA BHT u okviru NLB lige.

Ovaj niz konkretnih poslovnih, slobodno možemo reći i patriotskih, akcija TV kuće koja je u privatnom vlasništvu bio je dovoljan razlog za razgovor sa Seidom Teftedarijom, sportskim urednikom NTV Hayat.

“Ja prije svega kao Bosnac i neko ko je “bolesnik sporta” osjećam potrebu da pomognem napredak domaćeg sporta, a ljudima omogućim da vide nastupe naših sportista.”, govori Teftedarija. “Uvijek ću dati prednost domaćem sportu nad stranim."



Posljednjih godina čini se kao da su i u klubovima, barem onima koji žele unovčiti svoj marketinški potencijal, shvatili da od državnih televizija koje bi morale podržavati domaće sportske projekte nema ništa i polako se okrenuli privatnim TV kućama. Prestaje biti čudno da Modriča, Leotar, Zrinjski… zovu privatne, zašto ne reći i sarajevske medije da bi dogovarali prenose, a ne državne TV kuće.

NTV Hayat otkupio je prava na gostujuće utakmice fudbalske A reprezentacije BiH nakon što je ponuda za iste, iz finansijskih razloga, odbijena od strane BHT1. Da li je moguće da Hayat može zaraditi na prenosima utakmica, a BHT1 ne može?

“Ne. Mora vam biti jasno da ni mi nećemo finansijski profitirati na tim utakmicama i da je uspjeh ako izađemo na pozitivnu nulu.”, realan je Teftedarija. “Ali, to je velika stvar za imidž naše televizije, jedan od načina na koji mi ulažemo sami u sebe. Osim toga, imamo i tu jednu dozu moralne odgovornosti prema stanovništvu BiH i ne možemo dopustiti da navijači reprezentacije ostanu uskraćeni za TV prenos. Ne mogu da shvatim da i drugi ne osjećaju istu vrstu obaveze.”



Kakva je situacija sa prenosima fudbalske Premijer lige? Da li i te utakmice možemo uskoro očekivati u direktnim TV prenosima?

“Mi smo prošle sezone radili prenose 16 utakmica iz čitave BiH, ali tu postoje veliki problemi, a krivica nije na TV kućama, nego na Savezu i klubovima. I prenose koje smo radili morali smo dogovarati sa klubovima, umjesto da to radimo sa Savezom što bi bio neki normalan put.



“Nemojte snimati, ovu utakmicu moramo dobiti.”Na ovu temu predstavnici TV kuća već godinama razgovaraju sa savezom i nikakav pomak nismo ostvarili. Par puta smo dobili obećanje da će tender biti raspisan, ali to se nikada nije desilo. U svojim izjavama Iljo Dominković je jednom čak slagao da se na njihov tender niko nije prijavio. Naravno, to je notorna laž, jer, još jednom ponavljam, tendera nikad nije ni bilo!”

Po vašem mišljenju, šta je uzrok ovom indolentnom ponašanju?

“Uzroka je više, ali onaj najvažniji je da nikome očigledno nije u interesu da se utakmice prenose na TV. Ja ću špekulisati i reći da bi pred očima javnosti prljave radnje koje se dešavaju u našem fudbali mnogo teže prolazile. Imao sam par razgovora sa predstavnicima klubova u kojima su me doslovno molili da ne radimo prenose jer se radi o utakmicama od velikog značaja, koje oni moraju pobijediti.

Zaključak izvucite sami!”

 Znači, u mraku je lakše igrati i lakše pobijediti?

“Čini se da je tako. Ali nije to jedini razlog. Ima tu i jako mnogo nesposobnih ljudi kojima nije mjesto na odgovornim pozicijama u sportu. U našoj Premijer ligi samo tri kluba imaju odjeljenje marketinga. Svijetli primjeri su klubovi iz Hercegovine, koji su kroz ispravan pristup marketingu i došli u poziciju da budu među najmoćnijim i najuspješnijim klubovima u BiH. Također, tu je i KK Bosna sa čijim predstavnicima je vrlo lako dogovoriti posao. To su sve ljudi koji shvataju vrijednost TV prenosa, sekundaže koju mi nudimo i principe normalnog poslovanja.



Paradoks: Više ljudi će vidjeti reklamu postavljenu pored stadiona, nego unutar njega?!Na žalost, imamo i drugu stranu medalje, pod koju spada većina sportskih kolektiva. Ljudi koji bi trebali brinuti o finansijskom poslovanju ne shvataju da kroz TV prenos mogu jako puno zaraditi prodajom marketinških prava. Pojedini klubovi koji su se takmičili u Evropi nisu mogli shvatiti da je njihova obaveza da produciraju TV signal koji prodaju.. Drugi su opet željeli ostvariti zaradu samo prodajom TV prava po enormnim cijenama jer nisu u stanju prodati marketinški prostor od kojeg bi trebali popunjavati više od polovine svog budžeta.”

Gdje je izlaz iz ove situacije?

Dok god je vrjedniji marketinški prostor na vanjskoj strani stadiona nego u njegovoj unutrašnjosti klubovi će tavoriti. Posebno je neprirodno da klubovi iz najvećeg i najbogatijeg grada koji je centar svih dešavanja i sjedište većine medijskih kuća ne mogu napraviti prepoznatljiv brend od svojih igrača i pretvoriti ih u zvijezde koje će svi prepoznavati na ulicama. Da tako nešto nije nemoguće pokazali su košarkaški i rukometni klubovi koji su prvenstveno kroz prisustvo na televiziji iz svojih redova dali idole mladim naraštajima.

“Rješenje je da Savez planski napravi ugovor sa više TV kuća, kao što je to slučaj u velikim evropskim ligama, Italiji, Španiji…", tvrdi Teftedarija. "Da se rasporedi što veći broj prenosa tako da svaka TV kuća ima svoj termin, a da se derbiji pravilo raspodijele. Da se kroz televizijske kuće i ostale medije populariše liga, stvore ikone od igrača koje ovaj narod toliko želi i treba, te u konačnici generiše profit i za Savez i za klubove i TV kuće i sve one koji su u ovom sportu, a da navijači i gledaoci konačno dobiju uvid u stanje na trenima i pristup našem, domaćem proizvodu umjesto da kupuju ono što nam servira Engleska, Njemačka, Španija ili Italija.”, zaključuje Seid Teftedarija, sportski urednik NTV Hayat.

Da li je došlo vrijeme da shvatimo koliko novca smo izvezli u bogatu Evropu kupujući njihov “zrak” umjesto da “pakujemo” naš? Možemo li naučiti da je i sport proizvod u koji treba uložiti da bi se sredstva višestruko vratila? Da li ćemo cijeniti vlastite vrijednosti ili nam je dosta da i u sportu budemo samo kolonija kao i u svim drugim segmentima života?

Da li je došlo vrijeme da postavimo ova prava pitanja ili smo dovoljno glupi i zauzeti svojim sitnim problemima da ne možemo sagledati veliku sliku? Možemo li dobiti barem “hljeba i igara” ako je sve ostalo izvan našeg domašaja?

Priča će se nastaviti…