Uništio je sve ono što je godinama stvarao!

Za mnoge navijače do prije nekoliko godina bilo je Arsenal = Wenger. Francuski stručnjak bio je obožavan od strane navijača londonske momčadi. Stvorio je "Nepobjedive", igrao je nogomet kakav teško da će više iko ikada igrati. Na kraju, svojom tvrdoglavošću uništio je sve ono što je gradio godinama.

Od dolaska u klub 1996. godine Arsene Wenger je vodio politiku dovođenja mladih igrača. Dovodio je tada igrače poput Fredrik Ljungberga, Patricka Vieire, Koloa Tourea, Thierriyja Henryja, koji su imali po 20-ak godina. Dovodio je i nešto starije igrače poput Roberta Piresa, Gilberta Silve, Laurena, koji su također bili "anonimusi".

Poslije, nakon što su se ti momci uigrali postali su "Nepobjedivi", nanizali su 49 utakmica bez poraza. Osvojili su titule prvaka Engleske 2002. i 2004. godine. Sezonu poslije posljednje titule Premiershipa, Wenger je prodao kapitena Vieiru što je bio početak kraja londonske momčadi. Uslijedio je i odlazak Colea, Laurena, Sola Campbella, Ljungberka, Piresa, Henryja...

Na njihove pozicije dovodio je mlade igrače kojima je trebalo nekoliko sezona da se uigraju. Istina, bili su to vrhunski talenti, ali i kada su se uigrali nisu uspjevali iznijeti teret kompletne sezone, padali su u finišu. Osim što Francuz nije dovodio adekvatne zamjene, nije produžavao ugovore sa iskusnim igračima na više od jedne godine, te ih na taj način praktično tjerao iz kluba. To je brže dovodilo Topnike do provalije.



Gilberto Silva mogao je još uvijek držati sredinu terena, William Gallas je mogao još uvijek komandovati zadnjom linijom... Spoj mladosti i iskustva je sigurno dobitna kombinacija, ali ga Francuz nije imao zbog svoje tvrdoglavosti. Što je najtužnije, mogao ga je imati.

Pojavili su polako "umjetni klubovi" (Chelsea, Manchester City, Malaga), koji su trošili ogromne novce. Međutim, tvrdoglavi Wenger nije želio da se prilagodi okolini. Nastavio je sa svojom politikom, a da nije bio ni svjestan šta čini klubu. Istina, ruku na srce, ni Uprava mu nije davala sredstva kako bi mogao parirati ostalim klubovima. No, on nije trošio ni ono što je dobivao.

Odlaskom Davida Deina (potpredsjednik Arsenala od 1983. do 2007. godine) sve je totalno krenulo niz brdo. Bio je sigurno pored Wengera najzaslužniji za velike uspjehe Topnika. Otišao je zbog neslaganja sa ostatkom Uprave, što je dokaz da ista nije radila svoj posao dobro. Jer, Dein je istinski volio Arsenal, ugalao je svoj novac u klub, dovodio je Wengeru svakog igrača kojeg je poželio...

Ipak, opet se vraćamo na tvrdoglavog Francuza, jer on je taj koji je "najzaslužniji", što je klub odveo na rub totalne propasti. Sir Alex Ferguson mu je pokazao kako se radi posao. Škotski stručnjak doveo je Ashleya Younga za 15 miliona funti, dok je 18-godišnji Alex-Oxlade Chamberlain na Emirates došao za tri miliona manje. Dovoljno je da pogledate šta je u jučerašnjoj utakmici uradio jedan, a šta drugi. Istina, Wenger nema na raspolaganju sredstva kao Ferguson, ali tri miliona i nisu neka velika razlika, a mogao je dovesti Younga sigurno, jer nekadašnji krilni igrač Aston Ville navija za londonsku momčad.



Manchester United zadao je težak i veoma bolan udarac slabašnim Topnicima, koji su se otisnuli u provaliju. Wenger ih iz ovoga sigurno ne može izvući. Jedini spas je da Francuz ode, a ako imalo ima morala učinit će to. Poslije završetka trenerske karijere mogao se vratiti u klub na bilo koju poziciju, jer bio je obožavan u sjevernom Londonu. No, nakon svega ovoga, rijetko da ko vjeruje u njega...