Pred našom reprezentacijom je još jedna u nizu historijskih utakmica. Vjerovatno ne postoji na svijetu manja i mlađa zemlja, a da je imala toliko historijskih utakmica. Počevši od Hrvatske u Bologni, preko Italije i Grčke na Koševu, pa onda redom Španije dva puta, jednom u Sarajevu jednom u Zenici, Hrvatske u Maksimiru, onda Danske i Srbije, pa Belgije i Norveške, nedavno Turske i opet sad ova protiv Estonije.
Što se tiče protivnika, rekli bismo nikad lakši zadatak, ali uvijek su nam najteži posao predstavljale utakmice koje su unaprijed dobivene. Gostovanje u Talinu biće sve samo ne lagano. Kao što reče selektor Blažević, pa ni Turska koja je jedna od najjačih svjetskih selekcija nije uspjela dobiti na sjeveru Evrope.
Ono što je posebno bitno, jeste činjenica da sami odlučujemo o svojoj sudbini. Došli smo u situaciju da više ne govorimo "ako mi pobijedimo, a ovaj izgubi dva razlike, i ako onaj remizira, mogli bi se nadati baražu". Ne, toga više nema. Sada drugi razmišljaju na taj način.
U turskom taboru sada razmišljaju ako Bosna ne dobije u Talinu, a mi dobijemo Belgiju imamo šanse. Nadajmo se da im se želje neće ostvariti, baš kao što se i nama nisu ostvarivale kada smo sanjali o tome.
Nek Turci obećaju Estoncima ako hoće i po nekoliko miliona, a ne po jedan, mi odradimo svoj posao, dobimo utakmicu, ne mora biti 7:0, nek bude 1:0 i mirna Bosna.
Dok pišem tekst nešto više od 24 sata prije utakmice u Talinu, kroz glavu mi prolazi onaj Hasanov gol u Bologni Ladiću, dok mu u zagrljaj trče Smajić i Baždarević, igrači koji su postali legende i prije nego se Hasan počeo baviti nogometom.
Nakon slike kišne talijanske noći, na pamet mi pada još jedan pljuskom okupan dan. Prva kvalifikacijska utakmica na Koševu protiv Grčke jedna je od najtežih utakmica u povijesti našeg nogometa. Tog kišnog proljetnog popodneva, sada već davne 1997. godine, Kodro i Bolić mogli su unakaziti Grke, ali kao da je gol Helasa bio začaran, a onda u igru uđe Frančeskos, i zabije jedini svoj gol u karijeri. Koji smo mi pehovi bili.
Nakon Grka došlo je malo ponosa i slave. Punjenje mreže tada najboljem golmanu svijeta Peteru Schmeichelu i evropskom prvaku Danskoj jedna je od utakmica koja se ne može nikad zaboraviti. Mujčin je poslao loptu pored Schmeichela koji je stajao i u bunilu gledao što mu se događa. Kodro je izborio dva penala, a Bolić oba puta poslao Petera u jednu a loptu u drugu stranu. Kako je samo Kodro padao u kaznenom prostoru, sve sam sigurniji da nam onih 1:1 na Koševu šest godina kasnije dođe kao Božja kazna. Ta utakmica na Koševu bila je najvažnija koju smo ikad igrali, ali smo poslije bili najtužniji. Samo jedan gol dijelio nas je od puta u Portugal na EP.
U onim prvim kvalifikacijama kada smo tek počeli igrati pored Grčke i Danske, svakako najupečatljiviji dojam ostavlja utakmica u Maksimiru. Mnogi su 2006. pričali kako je krtica izrovila rupu u Maksimiru, pa je lopta odskočila i prevarila engleskog golmana Paula Robinsona, a zaboravili su da je rupu iskopao Dražen Ladić kad mu je Baljić poslao onu loptu koju je Ladara fulao i otišla ispod njega. Teška scena kada Senad Repuh leži u besvjesnom stanju nakon udarca Silvija Marića, ili Konjićevo trpanje u džep Šukera, samo su neki od detalja koji će se i unucima pričati.
Septembar 2000. godine i početak kvalifikacija za SP u Južnoj Koreji i Japanu protiv Španije na Koševu trebala je biti njegova i "naša" osveta Špancima za sjedenje na klupi. Elvir Baljić, tada igrač Reala bio je pun motiva i želje da sruši Špance, ali nažalost, opet smo bili tako blizu, a tako daleko.
Zabio je Baljić kroz šumu španskih nogu jedan gol, ali to je bilo premalo. Etxeberia je zabio fantastičan, ali do tada i jedini svoj gol za reprezentaciju, a Gerard nam je stavio pod prečku sjajan gol i više nikad nije zaigrao kod Camacha. Ponovo je bilo kao da smo se što bi naš narod rekao "na Boga kamenjem bacali".
Pregazili smo i trnje i kamenje da bi stigli pred vrata Afrike. Trebalo je izdržati razne blamaže protiv Irana, morali smo igrati cijelu noć na Mestalli, sve dok se engleskom sucu Steveu Bennetu nije prispalo, odnosno dok nam Španci nisu izjednačili. Morali smo preživjeti granatiranje u Beogradu i ostaviti im nekoliko prstiju izgubljenih od udara petardi, skupljati se po aerodromima da bi nekako otputovali u Manaus na noge jednom Brazilu, posuditi kopačke da bi Sergej Barbarez povrijeđen debitirao u Cordobi kontra Argentine, preživjeti utrobu Ramaat Gana, a sve to da bi došli na sjever Evrope u jednu malu, ali ponosnu zemlju Estoniju, kojoj trebamo, odnosno moramo zabiti samo jedan gol i sve to naplatiti s kamatama.
Čeka nas još posla nakon Estonije, koju ćemo uz sreću koja nas je mnogo puta napustila, napustiti visoko uzdignute glave. Današnja generacija igrača samo bi trebala ostvariti ono o čemu su Baždarević, Smajić, Glavaš, Kodro, Hibić, Bolić, Baljić, Konjić, Dedić, Halilović, Mujčin, Baljić, Salihamidžić, Barbarez, Ramčić, Varešanović, Šabić, Beširević, Kapetanović i drugi sanjali, ali nažalost nisu dosanjali.
Nadajmo se da će Džeko, Miske, Sejo, Spaha, Vedo, Ibro i ostali ispuniti san nacije, ali i gore pobrojanih legendi. I za kraj namjerno sam ostavio čovjeka, ljudsku i igračku veličinu, koji neće moći s nama slaviti sutrašnju pobjedu. Srce rahmetli Suvada Katane prerano je prestalo kucati.
Jedan od onih što su stvarali nacionalni tim, preselio je na neki, drugi, vjerovatno bolji svijet, ali će vječno ostati u srcima onih koji ovu reprezentaciju prate još od Tirane. Nadajmo se da će se u sutrašnjoj pobjedi neko, ko zabije gol, sjetiti Sude i pokloniti mu gol, zaslužio je bar to. Moglo bi se pisati još puno toga, ali ostavićemo nešto i za mjesec dana kad budemo završili baraž. Uspješno.
Promo
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
