Za borbu protiv huliganizma treba više

Opet se priča o rušenju države, zakonima, borbi protiv huliganizma, itd... Kao i ranije, ponovo priče, a malo konkretnih stvari. U modernoj Evropi na stadionima već odavno nema ograda, navijači, gledaoci su sve bliže igračima, terenu. Kod nas je situacija potpuno drugačija, stavljaju se ograde, izoluju se navijači, tačnije igramo utakmice bez gostujućih navijača.

Vjerovatno jedina zemlja u svijetu. I to je naš način borbe protiv huliganizma jer ne znamo drugačije. A hoćemo da ga zaustavimo, pa čak iskorijenimo, iako to nisu uspjeli ni recimo Englezi, koliko god pričali da jesu.

Postavlja se pitanje kako? Odgovor je dijelimično jasan. Da bi ste borili protiv huliganizma, huligana na stadionu, nacionalizma, morate znati jednostavno ko je huligan, a ko nije. U cijelom svijetu huligani postoje, različite navijačke grupe, neki se ''furaju'' na ovo, neki na ono, ali se zna. Oni svoje ispade plate ili novčano ili zabranom dolaska na stadione, što je za njih možda i najgora kazna. Naravno uz pravi zakon.

Policija mora imati podatke o huliganima

Da li se nekada pričalo o ovim stvarima na ovaj način u ovoj zemlji? Nije. Iako niti jedna navijačka grupa u BiH se ne može pohvaliti nekim članstvom koji prelazi brojku od nekoliko hiljada registrovanih navijača. Zar je teško pronaći one ''najgore'', njih 50-100 ili 300? Da su u svakoj policijskoj stanici u BiH zabilježeni njihovi podaci, da ih se može privesti ''u podne u ponoć''. Da im se jednostavno zabrane ulasci na stadion.

Veliku ulogu u borbi protiv huligana mogu odigrati i klubovi. U BiH imamo kada je u pitanju relacija klubovi - navijači situaciju toplo - hladno, koliko god to klubovi odbijali priznati. Nekada je idealno stvoriti malo atmosfere, pritiska, ubaciti koju baklju, prekinuti utakmicu, otvoriti neku kapiju prema terenu kako bi se gosti prestrašili, a nekada se pišu saopštenja, osuđuju postupci. Sve ovisi o situaciji i naravno rezultatu. Ovdje također treba reći da klubovi igraju važnu ulogu po pitanju organizacije utakmice. Sav posao je prebačen na redare koji se često nađu u nemogućoj misiji. U situacija kada su 5 na 50 ili 10 na 100.

Nažalost, redarske službe prave velike propuste prilikom ulaska navijačkih grupa na stadione. U utakmicama koje su ''visokog rizika'' unošenje pirotehnike i korištenje iste je sasvim normalna pojava. Nažalost, kod nas se unose i kamenice, a ni oružje nije strano.

Redari nikad nisu dovoljni

Uglavnom, klubovi se oslone na redarsku službu, a kada stvari izmaknu kontroli traže pomoć policije. I policija je ta koja također može ovdje itekako pomoći. Ne samo upotrebom palica, već i svojim potezima. Jer reakcije često znaju biti zakašnjele, nekada i preuranjene, a najgore su one kada par policaja krene da se obračuna sa puno većim brojem huligana. Bilo da pokušavaju da ''izvuku'' nekoga iz grupe, bilo da se brane. Tu su također i oni ''obični'' navijači koji često znaju stati u zaštitu onih najvatrenijih. Koliko puta ste na stadionu čuli onu '' ostavi malog hapsite kriminalce'' ili da ste čuli aplauz nakon bakljade, uzvikivanja nacionalističkih povika, pa i prekida utakmice.

I to je sasvim normalna pojava kod nas. Nešto što također definitivno nećete vidjeti u svijetu.

I na kraju smo ostavili same navijače grupe od kojih su rijetke organizovane u pravom smislu riječ. Tu mislimo na grupe u kojoj vođa ili njih više to u pravom smislu riječi jesu. Upravo zbog toga imamo situaciju da klinci koji imaju manje od dvadeset godina bacaju kamenice, prekidaju utakmice, uglavnom pod dejstvom alkohola ili droga, dok njihovi roditelji bezbrižno sjede kod kuće i tu istu utakmicu gledaju na televiziji.

Nedodirljivi za zakon

Drugi, možda i gori problem leži u činjenici da su navijačke grupe povezane sa strankama odnosno ljudima iz kriminalnog miljea, koji su im uvijek spremni pomoći finansijski ili na neki drugi način zbog nekog višeg cilja. Tu je i problem da neki članovi huliganskih grupa sinovi ili djeca visoko pozicioniranih osoba bilo da se radi o političkom životu, države, kantona i grada, pa bez obzira koliko puta budu privedeni i bez obzira kakav incident skrivili ostaju nedodirljivi za zakon.

Sve stvari koje smo naveli jednostavno ''stoje'' i da bi se krenulo u borbu protiv huliganizma svaki od ovih aspekata se mora posebno sagledati. Samo tako, uz pravi zakon se može krenuti u tu dugo najavljivanu borbu, a sve ostalo će biti gašenje požara poluispravnim aparatom za gašenje.