Početak ludila i utakmica koju Željezničar nikada nije odigrao

Prije 30 godina počeo je rat na Grbavici. Igračima Rada govorili su da ne putuju u Sarajevo, ali oni su došli na Grbavicu, izažli na zagrijavanje, no pucnji su prekinuli sve. Zbog rata, meč Želje i Rada nije odigran, ni tada, ni više nikada.

Nikada tužnije stadion slavnog Želje nije izgledao nego li tog petog aprila 1992. godine, kada je trebalo da se odigra susret Sarajlija i Beograđana u okviru prvenstva Jugoslavije. Na tribinama nije bilo nikoga, jer je žestoka paljba i one najzagriženije otjerala u skrovišta.

Prvi pucnji čuli su se u Policijskoj akademiji na Vracama, dok su se igrači oba tima najnormalnije zagrijavali na terenu oko 14:30 sati, spremajući se za još jedan meč. Nakon toga, igrači su otišli u svlačionice, a Plavi su završili svoj nastup u Prvoj ligi SFRJ.

Inače, na stadionu i oko stadiona vladala je haotična atmosfera, a na ulicama glavnog grada BiH već su bile poredane barikade, dok je Lukavica bila odsječena, a hiljade građana iz pravca Dobrine krenulo je pješke prema Skupštini na Marijin Dvoru kako bi podržali proteste za mir.

Tadašnji v.d. direktora Željezničara Zdenko Jelić je zajedno sa tehničkim direktorom Katalinskim učinio se da igrači Rada bezbjedno napuste grad koji je bio okružen i spreman na opsadu koja će potrajati godinama.

“I mi i igrači Rada bez obzira na tešku situaciju u gradu htjeli smo odigrati utakmicu. Iako bi to bilo pod velikim psihičkim opterećenjem. Sve smo učinili ali politika je jača“, rekao je Jelić.

Paljba koja je tada počela, nije prestajala godinama, a ovaj dan smatra se najcrnjijim za Željezničar i bh. sport.

Na današnji dan počela je opsada Sarajeva zauzimanjem međunarodnog aerodroma od strane JNA u noći s 4. na 5. april, a trajalo je do 29. februara 1996. godijne.

Sarajevska opsada jedna je od najdužih u historiji modernog ratovanja. Trajala je ukupno 1.425 dana.

Tada je Oslobođenje izvijestilo o nemilim scenama uz naslov "Paljba na Grbavici".