Zlatan Ibrahimović, dijete BiH

Britanski mediji već odavno pišu kako je strpljenje uprave Arsenala na izmaku te da ih priče o stvaranju velikih zvijezda od mladih igrača više ne zanimaju. Ukoliko Arsene Wenger ne osvoji nešto ove sezone vrlo lako bi se moglo desiti da se uprava okrene protiv njega, što znači da bi u njegovom otkazu velikih zasluga imao Zlatan.

A sjetimo se da je prije više od deset godina, još u vrijeme kada je Zlatan bio veliki talenat u Malmeu, jedan od interesanata za njegove usluge bio upravo Arsenal, odnosno Arsene Wenger, lično. Ipak, francuski stručnjak, istančanog osjećaja za mlade igrače, dugo vremena se dvoumio i čekao, što je iskoristio Leo Beenhakker i odveo Zlatana u Ajax.

U to vrijeme u Arsenalu su igrale velike zvijezde, skupo plaćene, nije se Francuz mogao vaditi da se izgradnjom stadiona mnogo potrošilo pa da se mora okrenuti mladim igračima. Da je bio imalo uporniji i zainteresovaniji mogao je u Arsenal dovesti Zlatana, a ko zna kakva bi onda bila karijera današnjeg napadača Barcelone. Ipak, to su već Arsenovi problemi, a ovo je ipak priča o velikom igraču, našem igraču.

Da, našem igraču. Iako je rođen u Švedskoj i igrao na svjetskim i evropskim prvenstvima u dresu Švedske Zlatan se nikada nije odrekao svoga porijekla. Prve godine kada je došao u Ajax na dresu mu je iznad devetke stajalo Zlatan, ali je već naredne sezone upravu kluba natjerao da mu umjesto Zlatan nalijepe Ibrahimović.

Tako je bilo i u dresu reprezentacije gdje je imao  veliki broj oponenata koji su bili protiv netipičnog švedskog prezimena. Kada je postao zvijezda u dresu Ajaxa u svim intervjuima svjetskim medijima davao je do znanja ko je i odakle je. Uvijek je na pitanje o svom igračkom idolu pored imena Ronalda stavljao i ime Elvira Baljića, a za razliku od mnogih naših sportista u svijetu koji naglašavaju kako im je najdraži pjevač Bon Jovi ili Bono Vox, Zlatan je uvijek isticao Halida Bešlića.

Da je iko ikada s njim ozbiljno porazgovarao mogao ja danas s Edinom Džekom činiti jedan od najubojitijih tandema na svijetu, ali nije. Od rata na ovamo kroz našu reprezentaciju je prošlo stotinu igrača pred kojima su čelnici saveza klečali i molili ih da pristanu igrati, samo nisu pred onim pred kojim su morali. Pred Zlatanom.

A Zlatan? On nije ni čovjek ni igrač koji će čekati da ga neko vuče za nos. Na kraju krajeva izabrao je dres zemlje u kojoj je rođen i koja mu je pružila sve što zemlja njegovog oca Šefika nije mogla. Pardon, nije htjela. Dečko čijim je venama tekla krv upornog i ponosnog Bosanca Šefika i  radišne Slavonke Jurke bio je osuđen na uspjeh.

Nakon početaka u mlaom klubu Balkan u predgrađu Malmea, karijera je tekla preko Malmea, Ajaxa, Juventusa, Intera pa do Barcelone. Svoj ponos je pokazao i u ljeto 2006. godine kada je dres Juventusa zamijenio Interovim. Iako su ga mnogi navijači Juventusa optužili da je izdao klub prelaskom u redove mrskog Intera, činjenica je da nije pogriješio. Šta je trebao? Možda je trebao ostati i ispravljati ono što su Moggi i ostala mafija pogriješili. Oni u zatvor a da Zlatan pere njihove grijehe.

Prošle godine je Jose Mourinho britanskom The Sunu rekao kako su Ronaldo, Kaka, Messi i Ibrahimović četvorica najboljih igrača svijeta, a da je među njima četvoricom najbolji Zlatan. O tome ko je najbolji stvar je ukusa i o tome se ne raspravlja, ali Zlatan, savršene fizičke građe i nogometne tehnike je bez sumnje kompletan igrač i jedan od najboljih napadača u posljednjih dvadeset godina. To najbolje zna Arsene Wenger.