Blatt: Građanin sam Svijeta, a prijateljstva koja sklapam važnija su mi od titula

Ekskluzivni intervju za SportSport.ba

Svaki iole površniji poznavatelj košarke sigurno je čuo i sigurno zna tko je David Blatt. 

Blatt: Građanin sam Svijeta, a prijateljstva koja sklapam važnija su mi od titula

Jedan od zasigurno najboljih trenera Europe a i svijeta, okićen svim mogućim naslovima i medaljama, proteklog tjedna dao je ekskluzivni intervju za SportSport.ba, a do ovog velikog trenera i još većeg gospodina došli smo u Podgorici gdje je njegova Darusafaka igrala uzvratnu utakmicu četvrtfinala Eurocupa protiv podgoričke Budućnosti, te sigurnom pobjedom osigurala mjesto u polufinalu.

Posredstvom managera grčke menadžerske agencije GPK Slavena Princa, stigli smo do Blatta koji je s nama u ležernoj atmosferi, uz kavu i čaj porazgovarao o svemu pomalo. Naravno, najviše o košarci. Ovaj trenerski velikan proglašavan je nekoliko puta najboljim trenerom Eurolige, Izraela, Rusije, Italije, a najveće tragove ostavio je na klupi reprezentacije Rusije s kojom na Europskim prvenstvima ima osvojene zlatnu i brončanu medalju, te telavivskog Maccabija s kojim je 2014. godine kao autsajder na tadašnjem Final Fouru pokorio Euroligu. Iako je rođeni Amerikanac, zbog trenerske karijere vezane isključivo za Europu, vodi se i kao prvi trener koji je sa Starog kontinenta otišao u NBA trenirati tamošnju momčad (Cleveland Cavalierse). Naviknuti da Blatta gledamo na najvišim razinama europske košarke, bilo je malo neobično vidjeti ga na klupi momčadi koja ne igra Euroligu, pa smo tim pitanjem i otpočeli razgovor s ovim trenerskim magom.

Gospodine Blatt, navikli smo godinama gledati vas na klupama reprezentacija ili timova koji se bore za najviša postolja, bilo na Europskim prvenstvima, bilo Euroligi. Da li vam je nakon toliko sezona u takvom okružju sadašnja situacija malo neobična?

"Priznajem, jako je neobično. Ispalo je drukčije od zamišljenog. Kad sam potpisao za Darusafaku, obvezao sam se biti trener euroligaške momčadi što je Dačka (nadimak tima Darusafake) tada i bila. Unatoč sjajnim rezultatima prošle sezone, nismo uspjeli nastaviti kontinuitet igranja u Euroligi. Kada sam potpisivao s Darusafakom bila je riječ o programu i viziji vezanim isključivo za najjače europsko takmičenje, no stvari su ispale malo drukčije od planiranog. Evo, sad igramo Eurocup i trudimo se doći što dalje u ovom natjecanju. Iako sam imao dosta ponuda, nisam srljao, ostao sam do kraja da ispoštujem ugovor, a ne vjerujem ni da bi me Darusafaka pustila. Iduće sezone, po isteku ovog ugovora, nastojat ću vratiti se u NBA ligu. Kontakti već postoje i nadam se da ćete me iduće sezone ponovno gledati na mjestu prvog trenera neke NBA ekipe.

Spomenuli ste NBA ligu, a znamo da ste prvi trener koji je iz Europe otišao u NBA. Recite nam nešto o tom iskustvu i iskustvu treniranja jednog od najvećih košarkaša današnjice a vjerojatno i svih vremena Lebron Jamesa?

"Prije svega, da ne bude zabune, naglasio bih da je NBA puno više od samo jednog igrača. To je jedno uzbuđujuće, očaravajuće i mjesto koje u čovjeku budi nove želje i izazove. Tu ćete naći najbolje košarkaše svijeta. Da, Lebron je jedan od najboljih i složit ću se s vama, jedan od najboljih ikada, ali moje iskustvo tamo vezano je za splet divnih stvari, ne samo jednog igrača. Uživao sam u vremenu provedenom tamo. Nadam se da se vraćam tamo, rekao sam, kontakti postoje. Morate znati da nije tako lako postati NBA trenerom. Samo je 30 tih trenerskih mjesta na svijetu, a košarkaških ekipa je bezbroj na svijetu. I tamo su zaista sjajni treneri, konkurencija je ogromna. Imam određeno iskustvo boravka u tom svijetu i nadam se da ću opet postati dio njega".

Pamtimo vremena kada je NBA liga bila daleki svijet za europske košarkaše. No, već neko vrijeme u svakoj NBA momčadi možemo vidjeti po nekoliko košarkaša sa Starog kontinenta. Zašto je NBA još uvijek, blago rečeno zatvorena za europske trenere, kad već toliko sjajnih košarkaša odavde nastupa tamo?

"I treneri, kao i igrači onda prolaze kroz taj 20, 30-godišnji proces prihvaćanja. NBA ligi je relativno dugo trebalo da prihvati igrače iz drugog okružja, iz drugog sustava treninga, takoreći iz drugog svijeta. Očigledno je da treba još vremena, ali vjerujem, kada su već košarkaši iz Europe dokazali da mogu igrati na ravnopravnoj razini, vjerujem da će prije ili kasnije doći i do trenerske ekspanzije u NBA ligi. Igrači su se dokazali, siguran sam da će to i treneri, samo što će trebati još neko vrijeme za to".

Trenirali ste nekoliko igrača iz ove regije, s našeg balkanskog podneblja. Tko od njih je ostavio najveći dojam na vas, možete li izdvojiti nekoga?

"Uh, sad se moram vratiti dosta natrag, a odgovor će vas možda iznenaditi. Među prvima bih spomenuo Tea Čizmića, Splićanina koji je na samom startu moje trenerske karijere kao samostalnog trenera doveden u moj tadašnji klub Hapoel Galyl Elyon. Teo je bio primjer sjajnog igrača, sjajnog momka. On mi je na neki način bio pokazatelj kakvi igrači dolaze s ovih prostora. Mahom veliki talenti sa sjajnom radnom etikom, a takav je Teo uistinu bio. Kasnije sam imao prigodu raditi s dosta njih. Recimo, Darko Planinić bio je jedan od onih za koje sam znao da im mogu vjerovati, da se mogu osloniti na njih i takvi su mi igrači jako pomogli u karijeri. Ipak, ako moram izdvojiti jedno ime, to je svakako Nikola Vujčić, po mom mišljenju zasigurno jedan od najboljih europskih košarkaša svih vremena. Inače, ovaj dio Europe, zemlje poput Crne Gore, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, za mene je fascinantno da daju toliki broj iznimno talentiranih igrača i igrača koji su u stanju biti od pomoći svakom timu u Euroligi".

Vratimo se malo na Euroligu. Da li ovaj format Eurolige kakav je sad zatvara vrata za uvjetno rečeno „male ekipe“. Da li ona postaje zatvoreno društvo najbogatijih klubova?

"Euroliga traži put da stvori brand. Da stvori proizvod koji će biti isplativ. Vidi se da se vode po NBA primjeru, ali opet, trude se da imaju nešto autentično, nešto svoje. S tržišne točke gledišta mislim da je NBA nedodirljiv za bilo koje takmičenje u svijetu, to je put koji treba slijediti. Ipak, ne mislim da će Euroliga ostati zatvorena i za manje timove u budućnosti. Nacionalna prvenstva i Kupovi ne smiju ostati zanemarena i nebitna. No ipak, svi prvaci, doprvaci tih prvenstava, svi oni žele iskorak dalje i vođeni tim ciljem mislim da će raditi sve da se domognu Eurolige. Naravno, vjerujem da će i ona prepoznati to, vjerujem da će se širiti i rasti bez obzira na velike probleme koje ta organizacija ima sa FIBA-om. Ovo je loša situacija, situacija koja ne pomaže ni jednima ni drugima. Nadam se brzom rješenju ovog problema nastalog između EL i FIBA-e. Siguran sam kad se to riješi, da će biti nešto lakše i manjim timovima ući u Euroligu i tu tražiti svoje mjesto pod suncem".

Mnogi vas smatraju europskim trenerom, ali u biti vi ste rođeni Amerikanac?

"Da, rođen sam i odrastao u Americi, točnije u Bostonu, ali u Europi sam otkad sam diplomirao na koledžu, dugi niz godina. Drago mi je da ste me to pitali. Iskreno, volio bih da se ljude razaznaje više po njihovim osobnostima, po njihovim dosezima, nego po njihovim nacionalnostima, pasošima, porijeklima. Tako da mi nekad bude drago da me ljudi miješaju, da neki misle da sam Amerikanac, neki Europljanin, neki Izraelac, itd. S 22 godine sam došao u Izrael igrati košarku, a kasnije poslije karijere sam postao trener. S obzirom da mi je danas 59 godina, to znači da sam dvije trećine života u Europi.

U košarci ste prošli i osvojili gotovo sve. Od naslova s reprezentacijama, klubovima, trenirali ste vrhunsku NBA momčad...kakvi su daljnje ambicije za Vas i vašu karijeru? Možda opet sjesti na klupu neke reprezentacije?

" Iskreno, moj cilj u budućnosti je osvojiti prsten namijenjen NBA prvaku! Ali to nije najvažnije. Znate, proveo sam 7 godina na klupi nacionalnog tima Rusije. To je za mene bilo fantastično iskustvo. Poklapalo se s mojom željom koja me vodi kroz život, a ona je da se povezujem s ljudima, mjestima, da stvaram prijateljstva, veze. Ja sam znate, stanovnik Svijeta. Tako se osjećam. Pomislite na neku nelogičnost u činjenici da je Amerikanac bio, poslije svega što se dešavalo kroz povijest, trener Sovjetskog Saveza, tj.Rusije kako se danas zove – kroz smijeh govori Blatt- vjerujte, svo to vrijeme mene je najviše ispunjavalo upoznavati ljude i graditi dobre odnose. I dan danas mogu slobodno reći da imam mnogo prijatelja širom Rusije, širom svijeta. Ja mogu reći da sam svoj san ispunio i da mi to znači mnogo više nego sve medalje i priznanja koja sam osvojio. Mogućnost približavanja ljudi jednih drugima, upoznavanje onoga kakvi smo zaista. Vjerujte, ja navečer kad legnem u krevet, sve te medalje, svi ti naslovi...to nestaje. Važno mi je samo gdje sam bio, s kim, kako, jesam li upoznao nekoga novog. Evo, sad sjedim s vama, razgovaramo, pričamo, mi postajemo prijatelji, to mi je najbolji osjećaj od svega. I više od svega znači mi to što ćete vi sutra reći svojim prijateljima, „znate, David je sjajan lik“. To su moji izazovi i ciljevi, sva ta nova poznanstva, to je važnije od titula i medalja, vjerujte mi. Gdje god da dođem, cilj mi je povezivati se s ljudima. Zato, gdje god u budućnosti budem trener, trudit ću se da u tom polju budem jednako uspješan kao na košarkaškom terenu".

Trener David Blatt, bez da smo ga to i pitali, htio je reći nešto o jednom košarkašu, čiju je radnu etiku naveo kao putokaz svima, bez obzira čime se bave.

"Moram da spomenem Dražena Petrovića. On je postao veći od života. Nažalost, u svojoj smrti, ali vjerujte, takav je bio i za života. Talenat je kod Dražena bio na drugom mjestu. Njegova radna etika, ambicija, njegova volja da svakoga dana bude bolji su stvari na koje bi se ljudi trebali ugledati i bez obzira čim se bave, slijediti taj put. Možete raditi bilo što, ne samo igrati košarku. Ali morate biti predani, morate biti voljni žrtvovati se na način kao što je to radio Dražen. Onda možete računati na uspjeh".

Treneru, za kraj, imate li kakvu poruku za ljubitelje košarke, a i građane Bosne i Hercegovine?

"Znam da je vaša zemlja dosta propatila i znam da se trudite razvijati se, otvarati. Znam da to nije lako zbog te nedavne nesretne prošlosti. Htio bih vam reći da je sport vozilo, da se tako izrazim, najbolje vozilo na kom ćete se izvesti iz prošlosti. Kroz sport ćete biti zdraviji, neopterećeniji. Konkretno, koliko znam o vama, košarka bi trebala biti jedan od vaših najznačajnijih produkta, s obzirom na to koliko talentiranih igrača dajete s tako malog prostora. Trudite se imati želju biti dobri u svemu što radite. Ako je riječ konkretno o košarci, iznenadili biste se koliko i ja i moje kolege znamo o vašoj košarci. Pa mi konstantno istražujemo, jer znamo da ste jedan od najvećih europskih izvora košarkaških talenata! I ne zaboravite primijenjivati ove stvari koje sam spominjao u vezi pokojnog Petrovića. Dobre stvari ne dolaze iz ugodnih zona. Samo iz teškog rada, predanosti i velike želje za uspjehom".

Znali smo da je David Blatt sami vrh, krema europske košarke, ali uistinu nas je iznenadio njegov pogled na svijet i na život. Stoga nam je bilo žao što je morao na put natrag sa svojom ekipom u nove pobjede. I u nova prijateljstva. Veliki David Blatt!

Komentari (2)

Mogli ste boldirati pitanja ili njegove odgovore. Dajte se malo potrudite, majku mu! Tekst izgleda suhoparno, a vrlo je dobar.

criticos

Hvala :)

criticos
Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.