Dragulj kojeg Bosna i Hercegovina ne smije izgubiti · Riječ, dvije...

"Rezultat u mlađim kategorijama nije mjerilo." Ovu rečenicu sam izgovorio za svaki mogući sport i svakom treneru sa kojim sam imao priliku razgovarati. I dan danas stojim iza te rečenice.

Omladinski pogon treba da služi kao servis prvom timu gdje će dječaci i djevojčice da se razviju za seniorski uzrast i da u konačnici postanu dovoljno kvalitetni da zasluže priliku u seniorskom uzrastu. Neko bude spreman sa 16, neko sa 18, neko sa 20. Fizički, ali i psihički razvoj nije nikada bio isti kod svih nas.

Završeno je Evropsko prvenstvo za juniore U18 u B diviziji, a selekcija Bosne i Hercegovine je ostvarila plasman na sedmo mjesto koje neće biti dovoljno za plasman u A diviziji.

Ipak, kao neko ko je već dugo u košarci, moram istaći da je individualni kvalitet dječaka koji igraju za Bosnu i Hercegovinu i njihova požrtvovanost za sveti dres dala dojam da je njima apsolutno mjesto u A diviziji.

Neki šutevi nisu ušli, neke lopte su se mogle možda bolje sačuvati, ali sve to na stranu - Kada govorimo o čistom košarkaškom talentu, jer na kraju dana košarka je igra, ovi momci su pokazali veliki kvalitet i dali nadu da Bosna i Hercegovina ponovo ima lijepu generaciju za budućnost.

Prije nego se osvrnemo na glavnog junaka ove priče, želim podsjetiti bh. javnost na jednu stvar. Ovi momci nisu trebali biti ovdje gdje jesu. Zašto? Košarkaški savez Bosne i Hercegovine je prvobitno odbio da pošalje omladinske selekcije na Evropska prvenstva B divizije. Nedostatak novca je svakako bio glavni faktor, ali u javnosti su se pojavili i natpisi o "Džordanima" i kako Bosna i Hercegovina nema dovoljno talenata?

Stigao je demant na najbolji mogući način od dječaka koji su prvenstveno imali pripreme u Hercegovini na +50, gdje se krv i znoj lila kako bi što spremniji dočekali nastup koji njima u ovim godinama život znači.

Marin Bubalo je odabrao sljedećih dvanast da predstavljaju Bosnu i Hercegovinu: Miljan Klještan, Edin Preldžić, Mahir Đulić, Uroš Grahovac, Eman Jašarević, Novak Manojlović, Daut Livadić, Benjamin Teletović, Antonio Reher, Halid Šipković, Jan Bulajić i Marko Protrka.

Vjerujem da nijedan od ovih dječaka, odnosno momaka neće zamjeriti što je ovaj tekst posvećen jednom koji je možda najviše "upao u oko" brojnim stručnjacima iz svijeta košarke.

Novak Manojlović je ovo Evropsko prvenstvo završio kao najbolji centar B divizije, na šest odigranih utakmica u prosjeku je bilježio 17 poena i skoro 14 skokova uz dvije asistencije.

Košarkaš Bosne koji je prethodnu sezonu nastupao za njihovu juniorsku selekciju je sasvim sigurno dragulj koji bi u narednom periodu mogao dobiti priliku da se izbori i za seniorski sastav Studenata.

Statistika zna zavarati, te bi pomislili da je Novak za glavu viši od svih drugih igrača, ali to nije bio slučaj. Njegova tehnika igranja na poziciji centra je prosto oduševila bh. javnost.

Pravovremeno zagrađivanje, korištenje nogu ili kako bi Amerikanci voljeli reći "Footwork" na visokom nivou, korištenje pivota, odličan osjećaj za skok - sve to se već nalazi u njegovim 18-godišnjim rukama.

Centri su posebna bića generalno u košarci i u modernoj košarci su preživjeli najžešću promjenu jer je košarka uglavnom postala igra bekova koji imaju 90% loptu u svom posjedu.

Ipak, dolaskom Nikole Jokića i pokazivanjem novih vještina pozicija centra se ponovo uspješno izgradila, a dojam je da ovaj mladić iz Bijeljine ima predispozicije da napravi nešto ogromno na svoj način.

Pred njim je budućnost i godine napretka, a jedno je sigurno da Bosna i Hercegovina bi mogla dobiti još jednog visokog igrača vrijednog pomena.

Nakon Jusufa Nurkića, Kenana Kamenjaša, Luke Garze, koji su već godinama u vrhunskoj formi i na odličnom nivou, Manojlović bi mogao nastaviti tamo gdje će oni jednog dana stati.

I da, Manojlović nije jedini, sjajan turnir su odigrali i drugi dječaci poput Jana Bulajića, Benjamina Teletovića, Miljana Klještana, ali sam odlučio da ovoga puta izdvojimo jednog centra kao našeg "Džordana" koji zamalo nije otišao na Evropsko prvenstvo.