Giriček: O Kinđetu sam čuo samo najbolje

Raspoložen i srdačan, Gira je uvijek bio "pravi" sagovornik.

"Večeras, ako stignem, idem u Želju na ćevape, a potom moram obići Ferhatovića i Hodžića. Za ćevape sam se dobro informisao", kaže dobro obaviješteni košarkaš viceprvaka Turske.

U Fenerbahce si stigao u avgustu prošle godine iz NBA ekipe Phoenix Sunsa. Kako je prošla prilagodba sa američke na evropsku košarku?

"Ma dobro, mada sam veći dio prošle sezone proveo sam van parketa povrijeđen. Nisam odigrao kako treba ama baš ni jednu utakmicu. Iz tog razloga ne mogu reći da sam ostavio neki utisak minule sezone. Što se tiče prilagodbe, bilo mi je malo čudno u početku. Ipak su to dva potpuno drugačija stila košarke. U NBA je, čini mi se, mnogo lakše postići poene. U Evropi je sve mnogo zgusnutije na parketu, više igrača te čuva u odbrani. U SAD mnogo više do izražaja dolazi igra jedan na jedan, dok te ovdje u odbrani zaustavlja cijela ekipa. To, naravno, ne znači da se u Evropi igra bolja odbrana, jer su u NBA igrači fizički jači i pripremljeniji, ali u SAD se forsira individualna igra, što u Evropi nije slučaj".

Šta očekuješ od naredne sezone, nadaš li se prvoj petorci?

"Očekujem da se nametnem treneru. Međutim, kod Boše nikakvu ulogu ne igra to da li si u prvoj ili drugoj petorci. To je trener koji stalno rotira u ekipi. Zaista mi nije bitno da li sam starter ili počinjem s klupe, najvažnije je da pobjeđujemo. U ovom je trenutku rano govoriti o nekim očekivanjima u sezoni, koja nije još ni počela. Imamo dobru ekipu, ali uspjeh zavisi od mnogo faktora".

Kakav je bio prelaz sa mirnog Salt Lake Citya u istanbulsku "ludnicu"?

"Uh težak. Ja više volim manje, mirnije gradove, a Istanbul nije ni miran ni mali. Tamo je uvijek strašna gužva i jako se teško kretati. No, šta je tu je, živ se čovjek na sve navikne, pa tako i na gradsku gužvu. U svakom gradu u kojem sam bio našao sam nešto lijepo, pa je tako slučaj i sa Istanbulom".

Nedavno je završilo Evropsko prvenstvo u košarci. Jesi li pratio smotru najboljih evropskih selekcija i tvoja ocjena cijelog takmičenja?

"Da, pratio sam nešto, ali moram reći da sam više gledao Tursku na televiziji nego Hrvatsku. Nalazili smo se na pripremama u Bormiju i putem satelita sam sa saigračima mogao pratiti igru turske reprezentacije. Hrvatsku sam selekciju najviše pratio putem interneta. A što se tiče novog prvaka, mislim da su Španci i više nego zasluženo prvi. Iako su razočarali u prvom susretu sa Srbijom, pokazali su da im u ovom trenutku nema ravnih. Stvarno strašna ekipa".

Hrvatska je najavljivala borbu za medalje, ali do toga nije došlo. Ipak, izboren je plasman na Svjetsko prvenstvo, što je svakako uspjeh.

"Da, slažem se da je veliki uspjeh. Vjerovatno su mnogi očekivali više, ali i ovako je napravljeno mnogo, jer smo obezbijedili plasman u Tursku na SP naredne godine. U reprezentaciji Hrvatske desiće se neminovna smjena generacija, koja je zapravo već počela i mislim da smo na dobrom putu da napravimo jednu novu, dobru reprezentaciju".

Mlad si da bi se sjećao Mirze Delibašića kao košarkaša, ali možeš li nam reći šta misliš o najboljem sportisti Bosne i Hercegovine svih vremena?

"U pravu si, ne sjećam se Delibašića, mislim da ga čak ne bi mogao ni na slici prepoznati, ali iz priča znam da se radi o vanserijskom košarkašu. Boša nam često zna spomenuti Delibašića i uvijek o njemu govori samo u superlativima, ali, nažalost, ja ga nisam nikada gledao, baš kao što nisam ni, recimo, Dražena Petrovića. Petrovića sam samo jednom vidio, ja mislim da je to bilo negdje 1992. godine. Moram priznati da me košarka i nije zanimala previše dok sam bio mlad".

Ti si se košarkom počeo baviti prilično kasno, zar ne?

"Haha, upravo tako. Mislim da sam imao 11 godina kada sam počeo nešto ozbiljnije trenirati".

Zašto tako kasno?

"Pa čuješ, više sam volio izlatiti, zezati se. Počeo sam dakle sa 11 godina u jednom lokalnom klubu, ali sam ubrzo nakon toga pauzirao godinu dana. Naime, na povratku iz dvorane morao sam prolaziti mračnim ulicama u kojim je uvijek bilo mnogo pasa lutalica, pa sam se bojao jer me je predhodno jedan ugrizao.  U Cibonu sam došao sa 16 godina i tu je krenula moja profesionalna karijera".

Od 16. godine pa do danas promijenio si zaista mnogo klubova. Gdje je bilo najljepše igrati?

"Phoenix i moskovski CSKA", kao iz topa kaže Gira. "U Phoenix Sunsima sam odigrao posljednja dva mjeseca svoje NBA karijere i tamo sam se osjećao zaista sjajno. Zahvalan sam treneru Mikeu D'Antoniju, kao i ostalim ljudima iz Sunsa, što su mi tada dali šansu da igram i vratim vjeru u sebe, da ponovo steknem samopouzdanje. CSKA je, s druge strane, bio moj prvi klub u kom sam igrao kao stranac, kada sam otišao iz Cibone. Te sezone u Moskvi (2001/2002. op.a) sam se odlično osjećao, ali i igrao. Ekipa i trener su bili sjajni, a zabilježili smo i dobre rezultate".

Gordan Giriček je rođen 20. juna 1977. godine u Zagrebu i smatra se jednim od najtalentovanijih hrvatskih košarkaša u posljednjoj deceniji. Igra na poziciji beka šutera i za njega se može reći da je jedan od rijetkih "rođenih" šutera, sposoban da u serijama pogađa.

Prebogatu karijeru počeo je u zagrebačkoj Ciboni. Na NBA draftu 1999. godine, kao 40. pik druge runce, izabrali su ga Dallas Mavericksi, ali je sa odlaskom u NBA ipak sačekao. Sezonu 2001/2002. proveo je u slavnom moskovskom CSKA, a nakon te sezone bio je spreman za odlazak preko bare.

Godine 2002. potpisao za je Memphis, a u NBA karijeri još je nosio dresove Orlanda, Utah Jazza, Philadelphie i Phonixa, odakle je prošle godine stigao kod Boše Tanjevića u Fenerbahce. U NBA je odigrao ukupno 413 susreta, uz prosjek od 9,4 poena, te 2,5 skokova i 1,5 asistencija.