Jugoplastika - gospodar evropske košarke

Završni turniri košarkaške Eurolige (1)

Jugoplastika - gospodar evropske košarke

Trideset godina je FIBA imala klasičnu završnicu Kupa evropskih šampiona gdje se finale igralo u dvije, a od 1966. godine igrala se samo jedna finalna utakmica. Ipak, 1988. godine prvi put je organizovan Final Four.

Organizacija prvog domaćinstva Final Foura pripala je Gentu u kojem su igrali Philips Milano, Partizan, Maccabi i Aris. Slavni Philips je bio prva evropska ekipa koja je u svojim redovima imala tri velika NBA igrača. Mike D'Antoni, Bob McAdoo i Mike Brown su bili igrači dokazane klase u NBA ligi, a Dino Meneghin je u to doba bio jedan od najboljih evropskih igrača. Takva ekipa je imala sve potrebno za naslov evropskog prvaka.

S druge strane Partizan je imao mladog trenera Duška Vujoševića koji je imao na raspolaganju nadolazeće zvijezde Vladu Divca, Žarka Paspalja, Aleksandra Đorđevića, Ivu Nakića, Gorana Grbovića, te provjerenog Željka Obradovića. Maccabi je s Jamchyjem, Berkowitzom, Mageejem, Barlowom i Aroestijem imao najkvalitetniju petorku, dok je Aris imao individualno najbolji sastav, ali su kao kolektiv bili dosta raštimani.

Philips je u polufinalu bio bolji od Maccabija sa 87:82 uz 39 poena McAdooa i 28 Browna, dok je Partizan poražen od Maccabija sa 82:87. Kevin Magee je kod Maccabija ubacio 34, dok su kod Partizana najbolji bili Vlade Divac i Goran Grbović sa po 19 poena. U odličnom finalu Philips je bio bolji od Maccabija sa 90:84. Bob McAdoo je odigrao fantastičnu utakmicu sa 25 poena i 12 skokova i bio je najzaslužniji za trofej Philipsa.

Sljedeće godine čast da ugosti najbolje evropske ekipe pripala je Munchenu. Te godine je počela četverogodišnja era nepobjedivosti jugoslovenskih klubova. Maccabi i Aris su ponovo izborili završnicu, Jugoplastika je zamijenila Partizan, dok je četvrti učesnik bila Barcelona. Maccabi je, predvođen Mageejem (29 poena) i Jamchijem (28), izborio finale preko Arisa (99:86), dok je Toni Kukoč sa 24 poena donio finale Jugoplastici preko Barcelone (87:77).

Jugoplastika predvođena Božidarom Maljkovićem u finalu u Munchenu bila je prejaka za Maccabi (75:69). Briljantnu partiju je odigrao Dino Rađa (20 poena, 10 skokova), Toni Kukoč je dodao 18, a Duško Ivanović 12 poena za splitske Žute, dok je Jamchy sa 25 poena bio prvo ime Maccabija. Sljedeće, 1990., godine na pobjediničkom postolju ponovo ista momčad.



U Zaragozi je umjesto Maccabija bio Limoges, dok su ostale tri ekipe ostale iste. Barcelona se u polufinalu poigrala s Arisom (104:83) uz sjajnu partiju San Epifanija (24) i Fernanda Martineza (21). Problema da izbori finale nije imala ni Jugoplastika, koja je zahvaljujući Perasoviću (24 poena), Ivanoviću (20), Kukoču (16) i Zoranu Saviću (16) savladala Limoges sa 101:83.

Nikos Galis je u utakmici za treće mjesto protiv Limogesa ubacio čak 43 poena, dok je u finalu Jugoplastika po drugi put postala prvak Evrope. Božo Maljković je imao uigran sastav, koji je pojačan Zoranom Savićem, savladao Barcelonu sa 72:67. Toni Kukoč je sa 20 poena i 7 skokova već tada potvrdio svjetsku klasu, a Rađa, Ivanović i Savić su dodali po 12 poena. Barci nije pomoglo ni Norrisovih 18 poena i 10 skokova.

1991. godina je bila nešto drugo. FF se igrao u Parizu, Splićani su došli pod novim imenom, POP 84, ali i s novim trenerom na klupi, jer je Maljkovića zamijenio Željko Pavličević. Nije više bilo Rađe i Ivanovića, ali ni to nije pomoglo Barceloni, Maccabiju i Scavoliniju da zaustave momke u žutom da dođu do trećeg uzastopnog naslova prvaka.

Barcelona, koju je sada s klupe vodio Maljković, u polufinalu je bila bolja od Maccabija rezultatom 101:67, dok su Splićani slavili protiv Scavolinija sa 93:87. Savić je ubacio 25, Perasović 20, Kukoč 14, Naglić i Sretenović po 13 poena. U velikom finalu POP 84 je savladao Barcelonu sa 70:65. Maljković je dobro znao od koga mu prijeti opasnost, pa je Kukoča zaustavio na samo 8 poena, ali je bljesnuo Zoran Savić koji je Barci ubacio 27 poena. Nakon trećeg naslova jedna slavna generacija se razišla, svako svojim putem.

Sutra pregled Final Fourova iz Istanbula 1992., Atine 1993., Tel Aviva 1994. i Zaragoze 1995.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.