Najveći poraz sarajevskih Studenata

Da su sarajevski Studenti ispali u polufinalu playoffa teško da je iznenadilo bilo koga, međutim, ono što bi svakom košarkaškom zaljubljeniku u Sarajevu trebalo pasti mnogo teže od poraza od spremnijeg i trenutno kvalitetnijeg tima Igokee jeste činjenica da ispadanje nikoga nije ni razočaralo, da navijači nisu pogođeni, povrijeđeni… Bosna je postala leš oko kojeg više ni strvinari ne kruže. Jednostavno, dešava se ono najgore – svejedno je!

Porazi su sastavni dio igre, a u svakom takmičenju prvak može biti samo jedan. Međutim u sezoni 2009/2010 KK Bosna ASA BH Telecom doživio je najveći poraz od svih. Onaj koji donose prazne tribine, igrači koji u svlačionici pred utakmicu razmjenjuju sličice fudbalera, a na poluvremenu dovikuju pogrdne riječi svojoj publici. Poraz je to koji nije zavisio od rezultata, već od atmosfere – onaj najgori, poraz duha.

Istorija se ponavlja

Prije sedam godina, KK Bosna bila je u sličnoj situaciji, ali nebesa su tada bila naklonjena bordo timu i spletom sretnih okolnosti, uz niz spretnih poteza, Studenti su isplivali. Tada, 2003. godine, košarka u BiH je cvjetala, reprezentacija je bila redovan učesnik velikih košarkaških smotri, a svi ostali sportovi bili su na koljenima. Loše stanje u FK Sarajevo, na tribine Skenderije dovelo je navijače koji su pravili fantastičnu atmosferu, rukomet u Sarajevu praktično nije postojao, a fudbalska reprezentacija nije imala asove kakve ima danas, niti je golicala srca navijača i džepove sponzora kako to radi danas. Sve to poklopilo se sa povratkom možda i jedine istinske košarkaške zvijezde, Nenada Markovića, dolaskom najperspektivnijeg bh. košarkaša Kenana Bajramovića, te angažmanom dva rijetko pogođena američka pojačanja Darrena Fenna i Lancea Williamsa. Uz angažman profesionalaca na polju marketinga, KK Bosna je te 2003. godine opupala, a 2004. procvjetala.

Na žalost, cvijet je prerastao u plod, a za par godina stablo je obrano i plodovi davno pojedeni. Danas za KK Bosnu navijači neće da čuju, nakon nespretnih izjava čelnika kluba kojima su potpuno marginalizirani. Oni koji su od Bosne napravili uspješan brend, više sa ovim kolektivnom ne žele imati dodira, nakon niza previranja, neisplaćenih dugova i tužbi, sa klubom iz Hamze Hume 2 vanjski dobavljači više ne žele imati posla – razlog je jasan, a ni na tržištu igrača bordo tim nema ime redovnog platiše. Kao veseli cvrčak iz basne o mravu i crvčku, u Bosni se o budućnosti nije razmišljao, već se godinama tamburalo, a sada kad je stigla zima nema zaliha, ni mladih igrača, a i oni stari su ili tražili raskid ugovora ili im je on sam istekao, nema vlastitog sistema, nema ničega. Vrijeme je da se pobriše ploča i krene ponovo.

Društvo mrtvih pjesnika

Nije nemoguće, ali se rukavi moraju zasukati. Obzirom da ništa drugo nije ni ostalo, Bosni je neophodna rekonstrukcija u vrhu. O vrhu, tačnije o upravnom odboru raspravljaće se na skupštini KK Bosna koja bi trebala biti zakazana za prvu polovinu juna, a za koju je predsjednik Imamović, umoran od solo akcija, ponovo najavio svoju ostavku i na kojoj bi se trebali konačno izabrati ljudi koji će Bosnu vidjeti kao radno mjesto, a ne kao lijep modni dodatak koji odlično ide uz pink Lacoste košulju.

Zaista, uz nekolicinu istinskih radnika upravni odbor KK Bosna okupio je niz prijatelja kluba koji već godinama ne osjećaju potrebu da finansijski podupru kolektiv kojim su se nekad ponosili. Zanimljivo, prema imenima UO KK Bosna podsjeća na saziv čelnika udruženja uspješnih privrednika. Tu su predstavnici Merkur osiguranja, Hypo banke, LG-a… i mnogih drugih kuća koje u protekloj sezoni nisu pomogle bordo tim, te još niz statista koji čekaju da se dvorana napuni pa da svojim prisustvom uveličaju skup, ali na utakmicama, a pogotovo sastancima UO jedva da se skupi dovoljno upravljača za kvorum. Kada se govori o ulaganjima onda se broje na prste jedne ruke.

Početkom juna, KK Bosna tražiće nove ljude koji su spremni na rad. Pred njima je veliki posao obzirom da je administracija Studenata do te mjere osakaćena da se nema ko javiti na telefon, a o ozbiljnim strukturama koje bi morale iznjeti teret ovog veoma obimnog posla smiješno je govoriti. U narednim godinama Bosna se prvo mora izboriti da povrati poljuljano povjerenje kod navijača, ispravi uzdrmani ugled kod poslovnih partnera i otrese krpelje koji će je sisati dok god mogu. Nakon toga, možemo govoriti o rezultatima i planirati izlazak na veliku pozornicu.