Od F4 ABA lige do startnih petorki u NBA - Nurkić, Bogdanović, Šarić · Kolumna

Prvo je naša ekipa promašila hotel u kojem je trebalo da ga pokupi. Dario je na kraju u pratnji klupskog ekonoma-portparola-sekretara došetao do naše zgrade u nekoj ispranoj Ciboninoj trenerci te u narednih sat vremena srušio rekord u korištenju riječi "ovoga". Ali, između 120 puta "ovoga" bila je vidljiva nevjerovatna ljubav prema košarci.

Tata Predrag, bivši dobar igrač Šibenke i autor iz toga vremena legendarne: "Dodaj, dodaj...san sam", čak i kada su tri igrača oko njega, je svojevremeno galamio na trenere Zagreba u Barceloni dok je u maloj dvorani na juniorskoj Euroligi hrpa skauta popunjavala notese i čudila se zašto onaj krupni čiko onoliko galami. Dario Šarić, Mario Hezonja i Dominik Mavra su bili vrlo talentovani, ali je Dario odudarao barem za klasu po razumijevanju igre. Nakon puno peripetija upravo je u raspadajućoj Ciboni dobio prostor da pokaže šta zna.

Sreli su se na najluđem F4 u istoriji ABA lige. Cibona koja je imala između devet i deset igrača na treningu, stručni štab koji su činili trener i pomoćni trener. Gdje, ako Blassingameu pukne pertla, trening mora da stane jer ih nema za igru na dva koša, pa se onda igra fudbal...sa košarkaškom loptom. Ta i takva Cibona je u polufinalu dobila prvog na tabeli Crvenu Zvezdu igrajući zonu 40 minuta, te koristeći u napadu usluge dva igrača Blassingamea i Šarića. U drugom duelu Cedevita i Partizan su odigrali jedanu od legendarnih utakmica ABA lige. Bogdan Bogdanović je od trojca iz naslova bio najveće ime u seniorskoj košarci. I on u tom trenutku sa minimalnim iskustvom. U svojoj prvoj pravoj seniorskoj sezoni, Bogdan je odmah ubacivao 15 poena u prosjeku u Euroligi, uključujući i 27 protiv CSKA. Igrajući obje bekovske pozicije, Bogdanović je pokazao svoj repertoar šuteva sa devet metara, prodora i asistencija.

Nurkićev uspon je te sezone možda bio i najveći. Od anonimca u Sloveniji, kojeg su povrede gotovo skrenule sa bavljenja košarkom, preko sezone spasa u Zadru, do činjenice da je prosto svojim potezima na treninzima primorao stručni štab Cedevite da mu daje minutažu. Igrao je samo 15 minuta u prosjeku i opet isporučivao 12 poena i šest skokova. Utakmicu je, kao što znate, riješio Nolan Smith košem sa pola terena (Nolanova karijera je bila tako kratka, već sada je pomoćni trener na Dukeu). Bogdanović se spetljao u zadnjem napadu Partizana i uvalio vruć krompir Tepiću koji je šutirao iz teške pozicije. Onda je Smith zaledio Arenu.

Ipak, povratak Cedevite u meč je kreirao upravo Nurkić koji je iznudio nesportski faul Gagića. Do tada je djelovalo da Partizan meč privodi kraju. U finalu pred jedva dvije hiljade gledalaca je dominirao Dario Šarić, koji je tu sezonu ABA lige završio kao najbolji strijalc i skakač takmičenja, MVP sezone i MVP final foura! Naredne godine ove prostore napuštaju sva trojica. Nurkić prvi kreće direktno u NBA. Trend koji postaje sve popularniji i koji je donedavno bio nezamisliv, posebno za igrače sa naših prostora.

Staza je tu bila utabana. Prvo dokazivanje kući, pa jači klub u Evropi i eventualno osvajanje Kupa Šampiona tj. Eurolige pa tek onda NBA. Nurkića su draftovali Bullsi pa proslijedili Denveru, iako je priča bila da će u Atlantu gotovo sigurno. Juka se i tokom sezone sa Cedevitom brzo umarao i mučio sa kondicijom pa je to bio razlog što je igrao samo 15 minuta u prosjeku. Zavisi kome vjerujete. Igraču ili trenerima.

Šarić, kao i Bogdanović, su također imali opciju ranijeg odlaska u NBA, naročito Šarić ali su odabrali ovaj konvencionalniji put. Šarić je valjda zbog novca odabrao Efes, ali i šanse da napreduje pod vodstvom Dušana Ivkovića, mada nikada ne treba potcijeniti sposobnost Efesa da sve uprska što se vidjelo i na ovom primjeru. Bogdanović je iz Partizana otišao kod najboljeg, Željka Obrdovića, i odslužio svoj mandat do kraja.

Koliko god to čudno zvučalo Šarić je najveće NBA iznenađenje od ovog trojca. Da bi bio odličan treba mu lopta u rukama a ko će mu je dati u NBA? Šut je itekako bio klimav, koga će čuvati u odbrani? U Efesu je igrao dobro, ali onda se desio... pa Efes. Bili su blizu da uzmu titulu, nadigrala ih je Karšijaka. Ivković je dobio otkaz SMS porukom, a Šarić je, umjesto da sačeka još godinu i potpiše mnogo izdašniji ugovor, otišao u trenutku kada je još potpadao pod debitantsku skalu?! Bio sam ubijeđen da neće odigrati ništa i naravno nisam bio u pravu.

Nije dobio loptu u ruke, ali je pronalazio način da utiče na igru pa makar i u groznoj Philadephiji. Navježbao je šut. Osjećaj za dodavanje i prostor je uvijek imao. Kada su se vratili Joel Embiid i Ben Simmons, njegova minutaža je izneađujuće rasla. Ima ona da se dobri igrači uvijek lako razumiju na terenu. Kako upariti dva naizgled loša šutera u Šariću i Simmonsu (ne samo naizgled, Simmons je po svemu drvena ruka). Pa tako što Šarić postane realizator preko 40 posto svojih trojki. Eto kako. Šarić je, onako usput, postao šuterski maestralan ove sezone. Bacanja su na 87 posto, trojke 40. Stalno imate dojam da je štamparska greška.

Za Nurkića nisam imao dilemu da će biti dobar u NBA. Pokretljiva grdosija koja zna da odigra pick n roll, koja štiti obruč i koja dobro trči je upotrebljiva u svakoj mogućoj košarci. Juka još nije ni zagrebao svoj napadački potencijal. Imao je neke ispade u Denveru, ali opet je dojam da ga se Denver olako riješio. Da li nisu mogli da mu nađu ulogu, da li on nije želio ulogu koju su mu namijenili, opet zavisi kome vjerujete.

Eksperiment Mikea Malonea sa Jokićem i Nurkićem u paru jednostavno nije funkcionisao. Previše izgubljenih lopti, previše slaba odbrana kada su njih dvojica u paru, nedovoljno dobar šut sa distance. Opet, kada pogledate da su za Jusufa doveli Masona Plumleea koji je opasan samo na 30cm od obruča i koji ne rješava nijedan od pomenutih problema, zapitate se šta Denver u stvari radi.

Malone i ove sezone ne može da stabilizuje rotaciju. Igrači uskaču i iskaču iz minutaže. Talenta imaju ali na poziciji krilnog centra i dalje nemaju nikakvo rješenje. Uzalud Millsap, uzalud Plumlee, koji je usput centar ali hajde, uzalud Faried koji ni ne igra, uzalud Athur, uzalud Chandler i njegovi kukovi, Lyles. Uzalud Jokić koji igra na momente nestvarno dobro(o njemu u nekoj od narednih kolumni), kada su manjkavosti sastava evidentne.

Za Nurkića je trejd u Portland sa igračke strane bio idealan. Tim sa strukturom, sa jasnim ulogama, sa liderima na terenu i van njega. Zna se ko su vođe tima i kome ide zadnja lopta. Nurkić je u posljednje vrijeme u potpunosti nadošao na opciju trećeg iza Lillarda i McCalluma. Čak je sa aspekta efikasnosti drugi odmah poslije Lillarda, bolji dakle i od CJ-a.

Rekao sam da još uvijek to nije ni blizu napadačkog repertoara koji može da ima, ali Juka se u posljednje vrijeme trudi da igra u granicama svojih mogućnosti, a ne da eksperimentiše na terenu. Hvata skokova u oba reketa, pravi blokove, igra blizu obruča. Ne filozofira sa šutem, a posebno ne sa dodavanjima što mu je u prošlosti bila velika boljka i što je vodilo do velikog broja izgubljenih lopti. Njegov uticaj na igru Blazersa je izuzetan.

E, sad... Od Portlanda sigurno neće dobiti novac koji očekuje, to su Blazersi već najavili, ali ne treba sumnjati da će biti timova koji će iskrcati ogroman ugovor za njegove usluge. Nurkić je ograničeno slobodan igrač što znači da Portland može da izjednači svaku eventualnu ponudu za njega. Blazersi će na ljeto igrati čekalicu sa Nurkićem u zavisnosti od toga koliko naprave u plejofu i kakve on ponude dobije od drugih timova, što može da znači da će dobiti nezadovoljnog igrača koji će u avgustu tek napuniti 24 godine. Realno bi bilo najbolje za njegovu karijeru da se dogovori sa Blazersima. Ali, da prvo sačekamo plejof.

Bodanović je od ove trojice ostavio najveći klupski i reprezentativni trag. Tri srebrene medalje sa Olimpijade, SP i EP. Svuda je bio bitan faktor. Osvojena Euroliga sa Fenerbahčeom gdje je odigrao izuzetno efikasnu sezonu sa najboljim procentima šuta u karijeri. Prošao je dril Vujoševića i Obradovića, što je škola koja diže igračku inteligenciju za barem dvostruko, ali je u potrazi za minutažom došao u možda najlošiju NBA ekipu.

Sacramento je već nekoliko godina predmet neviđenog podsmijevanja američkih novinara i navijača zbog poteza koje vuku. Bogdan je dobio ugovor od gotovo 30 miliona dolara tj. odigrao mnogo pametnije od recimo Šarića i sačekao da isteknu primarna prava na debitanta koja je imao Phoenix. Stigao je u ekipu gdje leđa ima u vidu Divca i Stojakovića, ali se već nametnuo u ulozi startera, ne kao potrošač lopti, nego kao neko ko razmišlja u igri i pokušava da napravi situacije za boljitak tima, a ne samo sebe. Dok saigrači uglavnom uz par časnih izuzetaka gledaju kako da što prije šutiraju, on radi ono što mu je doslovno memorisano u Feneru.

Prodor, povratna lopta, pas saigraču koji je bolje postavljen, poštuj loptu, nemoj olako da je prodaš. Igrati u NBA danas na bekovskim pozicijama je pravi pakao ali Bogdanović gubi samo jednu loptu po meču. Čak i u haosu koji predstavlja igra Kingsa njegov stil djeluje kao glas razuma. Tako je naučen. Ono što može da poljulja i najstabilnije je pravac u kojem ekipa ide. Ugovor je fantastičan, minutaža je dobra, ali šta kada porazi nastave da se gomilaju? Kako održati optimizam. U Sacramentu se svjetlo na kraju tunela ne nazire...

U ovom trenutku najveću minutažu ima Šarić, čak 30 minuta u prosjeku. Nurkić i Bogdanović su na oko 26. Dario je i najbolji strijelac sa 15 poena po meču. Jusuf ubacuje 14, Bogdan 12. Najbolji skakač i bloker je naravno Nurkić. Najbolji šuter u ovom društvu je očekivano Bogdanović, mada su Šarićevi procenti ove sezone odlični. Najbolji dodavač je Bogdanović sa preko tri asistencije po meču. Daleko najbolja ekipa u ovom trenutku je Portland, najtalentovanija bez premca Philadelphija. Oko Kingsa je previše upitnika. Prije nepune četiri godine smo ih gledali u ABA ligi. Danas su su sva trojica članovi starih petorki u najjačoj ligi na planeti. NBA liga sa ovih prostora nikada nije bila bliža....