Košarkaši Bosne su u subotu u sablasno praznoj i užasno hladnoj Skenderiji savladali Kakanj u okviru 4. kola Lige 13. Ipak, ta dva boda koja su mladi Studenti ostvarili na parketu bili su jedina prava stvar za Bosnu.
Igra mlade ekipe Bosne nije ono o čemu treba trošiti riječi. Ako ćemo realno, Bosna je u ovoj utakmici, osim rezultatski, poražena na svim poljima od gostiju iz Kaknja. Zapravo, ova utakmica bila je samo ogledalo nereda koji već dugo godina vlada u našem najvećem sportskom kolektivu.
Bosna je nekada bila prvak Evrope, ali to je zadnji argument za kojim bi ljudi iz Bosne trebali posezati kada ističu veličinu kluba. U normalnim zemljama, kakva naša sigurno nije, stara slava je nešto od čega se ne živi. U normalnim sredinama se gleda jedino rezultat i poslovanje kluba.
Bosna je imala sve preduslove i uslove da se razvije u veliki evropski klub, ali to nije uspjela iskoristiti. Samo prije nekoliko sezona za utakmice Studenata u Skenderiji tražila se karta više, bilo je i preko šest ili sedam hiljada ljudi.
Na subotnjoj utakmici protiv Kaknja u dvorani Skenderija bilo je svega stotinjak, ili tek nešto više, ljudi. Taj podatak je zaista sraman, ali još je sramnije to da je među tih stotinjak ljudi za Studente navijalo tek nekoliko sarajevskih novinara i čelnika kluba.Ostatak navijača bio je na strani Kaknja, kluba koji je tek postao prvoligaš. Danas u gradu Sarajevu nema ni 100 ljudi koji su spremni izdvojiti 5 KM da bi gledali Bosnu, koja je, ne tako davno, bila simbol grada na Miljacki.
Popularnost Studenata u našem glavnom gradu stvar je prošlosti. Bosna je veliki klub još samo na papiru u to nema nikakve sumnje. Što se tiče igračkog kadra, on je takav kakav je. On je odraz finansijskog stanja u klubu. Podmlađivanje ekipe i imenovanje Dejana Parežanina za trenera kluba zaista je dobro, ali. Uvijek postoji ono ALI.
Pitanje je da li bi Dejan Parežanin, gospodin od glave do pete, uopšte dobio priliku da vodi ekipu da je uprava kluba imala novca da dovede neko veliko trenersko ime koje košta desetostruko više. Bosnina dijeca (Demić, Mujić, Čamdžić, Hot) ne bi dobili priliku da je bilo novca za se ponovo dovedu neki isluženi igrači iz Srbije.
Bosna je danas mogla biti u daleko boljoj situaciji da se o davanju prilike domaćim trenerima i igračima mislilo ranije. Ova regija je uvijek imala dobre košarkaše i klubove, i svi oni su radili po jednom receptu. Svi klubovi, Partizan, Cibona, Olimpija, Zvezda i Budućnost, nekada i Bosna, opstajali su tako što su proizvodili domaće igrače i njima pridodavali najbolje igrače iz lokalnih klubova.
Nezamislivo bi bilo da neki mladi talenat iz Šentjura ili Zlatoroga zaobiđe Olimpiju i ode u Cibonu, da neko iz Dubrave ili Karlovca pored Cibone izabere Partizan, da neko iz Čačka ili Zrenjanina ode u Budućnost, a iz Ulcinja ili Danilovgrada umjesto Budućnosti izabere Olimpiju. Scenario po kojem neko iz Jablanice, Zenice, Mostara, Kaknja, Visokog ili nekog drugog grada umjesto Bosne ode u Zagreb ili Beograd danas je moguć samo kod nas.
Ne može me niko uvjeriti da Abdurahman Kahrimanović nije deset puta bolji igrač od nekog Gorjana Radonjića ili nekog sličnog igrača koji je posljednjih godina dolazio u Bosnu. Ko je mogao pored Mirze Ahmetbašića, kvalitet je pokazao u subotu, dovesti nekog iz Srbije ili Hrvatske ?. Takva pogrešna politika dovela je Bosnu danas na margine bh. sporta.
Istina, Mirza Ahmetbašić je bio u Bosni, ali se nije zadržao, jer se nije uspio dogovoriti s ljudima iz Bosne. Koliko mu je bilo krivo što nije dobio priliku u našem najvećem klubu pokazao je u subotu kada je, činilo se, igrao bolje nego protiv bilo kojeg drugog kluba. Sticao se dojam da je želio svima pokazati da kvalitetom zaslužuje mjesto u dresu Bosne.
U neka bolja vremena bh. basketa nije se mogla desiti situacija da Elmedin Kikanović iz Slobode ode u Zvezdu ili Miralem Halilović u Zagreb. Takva pojava dokaz je da se na bh. košarkaškoj sceni desio jedan zaokret, na žalost, otišlo se u pogrešnom smjeru.
Neke stvari se moraju promijeniti ukoliko se Bosna misli vratiti na košarkašku kartu Evrope. Već je potrošeno previše i novca, i strpljenja navijača, i trenera, i definitivno se mora napraviti neki pomak u rezultatima našeg najvećeg kluba. U protivnom naredne godine Kakanj i drugi bh. klubovi u Skenderiji će igrati pred još manjim brojem od onih stotinjak preostalih zaljubljenika u košarku.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
